Zašto je dijete često bolesno?

Prve dvije godine života su osjetljivo razdoblje. Dijete često ima povišenu temperaturu, prehlađeno je, no ta činjenica ne bi trebala roditelje posebno brinuti. Obrambene snage vrlo mladog organizma (tj. imunost) još su nezrele i treba im vremena da postignu onu sposobnost koju će imati u odrasloj dobi, zapravo već u dobi školskog djeteta. Pedijatar će vam pojasniti da postoje i razlike među djecom. Jedno dijete u istoj obitelji i pod istim uvjetima nije ni upola toliko boležljivo kao njegov mlađi brat ili sestra. Svako dijete je neponovljiva jedinka i ne treba ga ni s kim uspoređivti, osim u nekim ključnim točkama razvoja, no i tu postoje značajne razlike i rasponi normale.

Strah roditelja je prirodan, u svemu ih brine budućnost djeteta, a boje se onoga na što sami ne mogu utjecati. Naravno da će dijete tijekom vremena prije ili kasnije postići odgovarajuću sposobnost obrane. Istina, postoje djeca koja su bitno osjetljivija od druge i češće se razbolijevaju od svojih vršnjaka u istim uvjetima. Drži se da je četiri do pet respiratornih infekcija u ranoj dječjoj dobi normalna pojava, no ako broj bolesnih epizoda prelazi šest na godinu, pedijatar će takvom djetetu posvetiti posebnu pozornost. Pobol u ranoj dobi je prirodna činjenica, a prvi znak je najčešće znatno povišena temperatura, koja svojim naglim porastom prestraši neiskusne roditelje, osobito kada se javi prvi put, ali i one s nešto više iskustva.

Dojenče i malo dijete zbog imunološke nezrelosti se razboli, dok su roditelji i starija djeca u obitelji zdravi. Njihov organizam tek nakon susreta s mikroorganizmima (virusi, bakterije) stvara vlastito imunološko sjećanje na temelju kojega proizvodi protutijela koja će spriječiti da se ista bolest ponovi. Ovakav model obrane postoji za neke viruse, uzročnike najčešćih dječjih bolesti, kao što su ospice, rubeola, trodnevna groznica (“šesta bolest”), ali ne i za virus prehlade. Postoji mnogo sojeva virusa koji uzrokuju prehladu, uz to su podložni čestim mutacijama (promjenama svoje genske structure), tako da organizam ne može stvoriti antitijela na sve viruse prehlade. No sazrijevanje obrambenog sustava organizma jača opći imunitet i obrambeni sustav same sluznice dišnih puteva te su stoga prehlade sve rjeđe kako dijete raste i sazrijeva. Iako se infekcije dišnih puteva u dječjoj dobi često ponavljaju, ne trebaju previše zabrinjavati roditelje, osim ako visoku temperaturu dobije mlado dojenče (do dobi od tri, pa i šest mjeseci), ili su pak proljev i povraćanje tako jaki da dojenče brzo gubi na težini (gubitak tjelesne tekućine – dehidracija). Ponekad dehidracija nastupa i već zbog visoke temperature, bez proljeva jer dijete brzim disanjem gubi vodu, posebice ako odbija piti i povremeno povrati.

Uz prirodnu razvojnu preosjetljivost djeteta postoje i čimbenici okoline, koji pogoduju čestu pobolu, ali i posebna predodređenost (specifična predispozicija) neke djece da su sklonija infekciji od svojih vršnjaka.

• Bliski dodir s osobama koje su izvor infekcije
Braća i sestre koji polaze školu i/ili vrtić čest su izvor infekcija za dojenče i malo dijete. Stariji mlađima “donesu” bolest, dok su sami nimalo ili samo neznatno prehlađeni. Često i roditelji, posebice majke koje rade s djecom (odgajateljice, liječnice, medicinske sestre i dr.) mogu biti izvor zaraze za dojenče i malo dijete.

• Duhanski dim
Ako se puši u prostorijama u kojima dijete provodi mnogo vremena, duhanski dim loše djeluje na sluznicu dišnih puteva. On zapravo sprječava aktivnost nekih obrambenih struktura, koje su normalno nazočne u bronhima. Osim toga, dovodi do upale sluznice dišnih puteva (nosa, grla, bronha) i čini ih osjetljivijima kada uslijedi “napad” štetnih mikroorganizama.

• Prirodna prehrana (dojenje) je od neprocjenjive važnosti za zdravlje djeteta. Iako mliječne formule sadrže dobro usklađene prehrambene tvari i vitamine, nedostaju im biološka svojstva koja ima samo majčino mlijeko. Dojenče na umjetnoj prehrani sklonije je infekciji probavnog sustava Rota virusom, dok majčino mlijeko sadrži protutijela protiv ovog virusa i na taj način štiti dijete od infekcije.

• Alergija
Sklonost alergiji svakako je nepovoljna okolnost za osjetljive pojedince. Tvari iz okoline, kao kućna prašina, životinjske dlake, pelud i dr. škode samo onima koji na njih razvijaju alergiju. Prirođena sklonost alergiji naziva se atopija, a vjerojatnost da će je dijete naslijediti veća je ako jedan ili oba roditelja imaju takvu sklonost.

• Nasljedne bolesti, iako vrlo rijetko, u neke djece mogu biti česti uzrok pobolima, koje karakterizira uz ostalo i neotpornost na infekcije. Jedna od takvih nasljednih bolesti je npr. cistična fibroza, kod koje su nazočni simptomi od strane dišnih puteva, ali i probavnog sustava. I neprepoznata prirođena srčana mana može ponekad biti razlog čestom poboljevanju djeteta. Kada pedijatar posumnja na ova ili slična stanja, napravit će određene pretrage i uputiti dijete na dodatnu obradu dječjem pulmologu, gastroenterologu, kardiologu itd.

• Posebnu pozornost treba posvetiti nedonoščadi
Prerano rođeno dijete (nedonošče – praematurus – trajanje trudnoće je manje od 37 tjedana) nezrelo je u svakom pogledu, a mogućnost obrane od infekcije je minimalna, govoto nikakva kada se radi o vrlo maloj nedonoščadi (porodna težina ispod 1500 grama), pa tako obolijevaju od nekih infekcija koje se ne viđaju u zdrave donošene novorođenčadi. Nedonoščad mogu oboljeti od posebne bolesti pluća – bolest hijaline membrane koja smanjuje elastičnost pluća, a neki dijelovi ne dišu, tako da je otežana izmjena plinova u plućnim mjehurićima, alveolama. Uzročnik bolesti je mikroorganizam pneumocystis carini. Od slične bolesti obolijevaju osobe koje imaju stečeni teški deficit imuniteta (AIDS). Nednoščad koja su preboljela ovu tešku bolest bit će vrlo osjetljiva na svaku infekciju. Stoga treba posvetiti posebnu pozornost izbjegavanju kontakta s bolesnim osobama. Pušenje u kući treba izbjegavati pod svaku cijenu. Nedonošče nikako ne bi smjelo pohađati jaslice jer je mogućnost dodira s izvorom infekcije neminovna.

Najčešće bolesti koje se ponavljaju
Povišena temperatura za vikend, a pedijatar uvijek nađe crveno grlo. Roditelji se pitaju:”Kako je to moguće, prije deset dana dijete je uzimalo antibiotik?”. Bakterije su u malom broju uzročnici respiratornih infekcija, najčešće su to virusi na koje antibiotici ne djeluju. Od virusa, koji mogu izazvati teže infekcije dišnih puteva posebice u mlade dojenčadi, značajan je respiratorni sincicijalni virus (RS), čest uzročnik upale najsitnijih ogranaka bronha – bronhiolitis. Nos i grlo su ulazna vrata infekcije i stoga je grlo pri svakoj ponovnoj infekciji crveno, što ne znači da dijete nije ozdravilo od prethodne.

U nekim slučajevima i bakterije kao Pneumokok (Streptococcus pneumoniae) te Haemophilus influenzae tip B mogu izazvati teže komplikacije ili biti primarno uzročnici infekcije (upala pluća, upala uha, meningitis). Budući da je Haemophilus influenzae čest uzročnik teškog meningitisa u dojenčadi i male djece, pristupilo se cijepljenju protiv ove bakterije (nije ni u kakvoj vezi s influencom, tj. gripom). No treba znati da se ova bakterija često nađe mikrobiološkom obradom sekreta iz nosa ili brisa ždrijela, a da nije uzročnik bolesti te je stoga panika zbog ovakvog nalaza neopravdana. Meningitis je ipak rijetka bolest, ali cijepljenje koje je spriječilo da i jedno dijete oboli, opravdalo je svoju svrhu.

Ako dijete češće obolijeva u proljeće, treba misliti i na alergiju, tj. preosjetljivost na pelud drveća i trava (polenoza).

Većina virusnih infekcija zaustavi se u nosu i grlu, no što je dijete mlađe, veća je mogućnost širenja na donje dišne puteve (dušnik, bronhi, pluća), a svakako treba spomenuti i upalu uha, koja je u uskoj vezi s gornjim dijelom ždrijela (nasopharynx) preko Eustahijeve tube, u dječjoj dobi kratke, što pogoduje širenju infekcije. Ako se dijete razboli više od šest puta godišnje, pedijatar će prema okolnostima (izloženost alergiji, alergija i dr.) vjerojatno preporučiti i dodatnu obradu.

Proljev i povraćanje mogu biti zasebni poremećaji, ali u vrlo mladoj dobi i popratna pojava respiratornih infekcija tim prije što je dijete mlađe. Primjerice u dojenčakoj dobi uz upalu uha često se javlja i proljev.

Pretrage koje će pedijatar učiniti ako je dijete često bolesno
• Kompletna krvna slika (KKS) uključuje određivanje broja crvenih krvnih stanica (eritrocita, koji prenose kisik), bijelih krvnih stanica (leukocita važnih u obrani organizma od infekcije), diferencijalnu krvnu sliku, tj. omjere pojedinih vrsta bijelih krvnih stanica te broj krvnih pločica (trombocita), koje imaju svoje mjesto u procesu zgrušavanja krvi.

• Određivanje brzine sedimentacije eritrocita (SE)
Radi se o staroj dijagnostičkoj metodi, kojom se određuje brzina taloženja eritrocita, tj. njihovog odjeljivanja od tekućeg dijela krvi – plazme. Ubrzana sedimentacija (mjeri se u mm/sat je ona koja je brža od 10 mm/sat). Ubrzana SE znači da se u organizmu odvija upala – infekcija, javljaju se u plazmi elementi obrane, što pogoduje bržem taloženju eritrocita na dno staklene cjevčice. U prvim danima bolesti (npr. prehlade) SE obično nije ubrzana, infekcija mora trajati neko vrijeme, kako bi došlo do umjereno ubrzane SE.

• Pregled mokraće: određuje se količina bjelančevina i označuje kao 1, 2, 3 (bjelančevine se inače nalaze samo u tragu ili ih uopće nema), stanice (normalno se nađe do 10 leukocita i po koji eritrocit), nazočnost bakterija. Mokraća je normalno sterilna, tj. nema bakterija, no u slučaju infekcije mokraćnih puteva ima ih mnogo. Rezultat ovisi o načinu uzimanja uzorka (zagađenje uzorka), tj. bakterije s okolne kože (anogenitalna regija) dospiju u mokraću. Stručnjaci u laboratoriju obično upozore liječnika ako je nalaz sumnjiv, tj. nije pouzdan i pretragu treba ponoviti.

• Mikrobiološke analize
Njima se određuje nazočnost određenog mikroroganizma (najčešće bakterije) na sluznicama ili u tjelesnim tekućinama (mokraća, krv, likvor i dr.). Danas postoji mogućnost vrlo brzog prepoznavanja nekih bakterija (npr. beta hemolitičkog streptokoka grupe A) iz sekreta žlijezda i/ili nosa te početak liječenja već unutar 24 sata ako je ta bakterija uzročnik infekcije. Ponekad analize mogu trajati duže, ovisno o metodi kultivacije i uzročniku. Na temelju identifikacije bakterije određuje se i antibiogram, tj. na koji antibiotik je ona najosjetljivija. Liječnik izabire način liječenja koji je za njegovog bolesnika najprikladniji obzirom na dob i težinu bolesti.

Naravno, uz standardnu obradu, liječnik će prema tijeku bolesti odrediti i dodatne pretrage ako su neophodne.

Preventivne mjere u cilju sprječavanja infekcije
Uz sve mjere opreza jednostavno nije moguće izbjeći da se dijete razboli. Do toga mora doći prije ili kasnije, ali u svakom slučaju dobro je poduzeti određene mjere kako bi dijete živjelo što zdravijim životom.
1. Prirodna prehrana – dojenje što je duže moguće! Preko mlijeka majka djetetu daje i protutijela koja ga štite od bolesti, a ujedno jačaju i njegov vlastiti obrambeni sustav te otklanjaju i rizik pojave alergije.
2. Sterilizacija pribora ako je dojenče na umjetnoj prehrani (bočice, dude, dude varalice) te igračke koje se daju djetetu. Nemojte dozvoliti da starija djeca i ukućani primaju bebu za ruke (šake). Također treba bez ustručavanja upozoriti na to i posjetitelje. Dojenče ima refleks hvatanja, uhvati sve što mu dođe u šaku – mogućnost zaraze respiratornim i crijevnim virusima itekako posotji iako nitko od ukućana ili gostiju nema znakova akutne infekcije.
3. Izvodite dijete što češće na svježi zrak, ne samo po lijepom sunčanom danu. Uputno je izbjegavati šetnje po magli, jakom vjetru te izrazito niskim temperaturama (ispod -10 C). Izbjegavajte šetnje po napučenim gradskim ulicama.
4. Nikako se ne smije pušiti u prostorijama u kojima dijete boravi ili spava. Ako pušite, prozračite prostoriju i uklonite opuške koji zagađuju zrak i nakon što su ugašeni.
5. Ako vam stambene prilike dozvoljavaju, spriječite dodir djeteta s bolesnim članovima obitelji, a posebno bratom ili sestrom od neke zarazne bolesti.
6. Izbjegnite upis vašeg dojenčeta i malog djeteta u jaslice jer će pobol od infekcija dišnih puteva biti neminovan. To je posebice važno za osjetljivu djecu koja su često bolesna te nedonoščad.
7. Obavijestite pedijatra ako je vaše starije dijete oboljelo od neke tipične zarazne bolesti koju je dobilo u školi ili vrtiću, ili je bilo u kontaktu s bolesnikom te postoji mogućnost da će samo oboljeti.

Kada se daju lijekovi za stimulaciju imuniteta?
Ako je vaše dijete često bolesno, posavjetujte se s pedijatrom koje bi se eventualne dodatne mjere mogle poduzeti, ali nemojte nikada sami nabavljati sredstva koja će ojačati obrambeni sustav djeteta. Ako sumnja da je u pitanju deficit imunosti, pedijatar će učiniti dodatne pretrage te zatražiti i savjet kliničkog imunologa o mogućem liječenju. Lijekovi za stimulaciju imuniteta ne daju se prije navršene prve godine, a nakon te dobi tek onda kada su isključeni uzroci, koji bi mogli biti razlogom manje učinkovitosti imunološkog sustava. Naime, imunostimulatori se mogu dati samo zdravoj djeci, kako bi se vlastiti sustav imunosti potaknuo na pojačanu aktivnost.

Kada je dijete bolesno, važno je promatrati njegovo ponašanje i simptome koji prate povišenu temperaturu. Pospanost, povraćanje, klonulost uz povišenu temperaturu (pa i bez nje) upućuju na ozbiljniju bolest i dijete treba odvesti na pregled u hitnu pedijatrijsku službu.

Autor: Prim. mr. sc. dr. Ružica Duplančić-Šimunjak, pedijatrica

Tekst preuzet iz časopisa [url="http://www.bebe.hr/"]Bebe[/url], listopad 2013.