Učestalost celijakije 20 puta veća kod oboljelih od dijabetesa

Kod osoba oboljelih od celijakije, autoimunosni odgovor potiče gluten (proteinska frakcija pšenice, ječma i raži), a autoimunosni proces zaustavlja se odstranjivanjem glutena iz prehrane. Doživotna stroga bezglutenska prehrana može u potpunosti izliječiti autoimunu enteropatiju, a time i normalizirati serološke markere bolesti. Nasuprot tome, analogni uzročnik dijabetesa tip 1 još uvijek nije prepoznat. O ulozi glutena u razvoju dijabetesa tip 1 te o potencijalno blagotvornim učincima bezglutenske dijete još se uvijek polemizira i nema dovoljno dokaza koji bi rasvijetlili tu vezu. Učestalost celijakije čak je do 20 puta veća kod oboljelih od dijabetesa tip 1 (T1DM).

Savjetuje se da svi pacijenti sa T1DM i HLA haplotipom DQA1*0501-DQB1*0201 budu testirani na celijakiju. 

Postoje dvije teorije koje objašnjavaju povezanost između T1DM i celijakije. Prva pretpostavlja da T1DM kao autoimunosni poremećaj dovodi da disfunkcije imunosnog sustava te tako on reagira sa drugim tkivima i glijadinom u genetički predisponiranih osoba. Druga teorija smatra da je celijakija, kao vodeći imunosni poremećaj, povezana sa imunološkom stimulacijom i poliklonskom aktivacijom β-stanica gušterače. Narušen integritet crijevne sluznice dovodi do apsorpcije stranih antigena i razvoja abnormalnog imunosnog odgovora u genetički predisponiranih osoba. Povezanost ovih bolesti najveće uporište ima u genetici, pa su tako rizični lokusi gena u obje bolesti HLA, točnije HLADQ2 i DQ8 važni su pokazatelji podložnosti ovim bolestima. Važnost postavljanja pravovremene i precizne dijagnoze celijakije kod oboljelih od T1DM ogleda se u činjenici da se u pacijenata s komorbiditetom celijakije puno češće javljaju i dodatne autoimunosne bolesti, poglavito autoimuna bolest štitne žlijezde. Dodatno, pokazalo se djeca s dvojnom dijagnozom imaju tri puta češći nedostatak vitamina D u odnosu na zdravu djecu bez autoimunih bolesti. Također, djeca sa T1DM i celijakijom imaju manju mineralnu gustoću kostiju i lumbalne kralježnice. Nadalje, komplikacije T1DM kao što su retinopatija i nefropatija su češće u osoba sa istovremenom dijagnozom celijakije i T1DM. 

Terapijski pristupi 

Najučinkovitija i za sada jedina terapija celijakije je potpuna i doživotna eliminacija glutena iz prehrane. Potrebno je strogo pridržavanje dijete i poštivanje svih pravila za pripremu hrane bez glutena. Cijeljenje tkiva crijeva i smanjenje seroloških markera može se očekivati između 6 – 24 mjeseca nakon uvođenja bezglutenske dijete. Ipak, u 7 – 30% bolesnika se ne postiže kompletna remisija, usprkos pridržavanja dijete. Često su to i bolesnici kod kojih je celijakija kasno prepoznata, budući da se danas nerijetko dijagnosticira i u odrasloj dobi. Pridržavanjem bezglutenske prehrane značajno se smanjuje rizik za nastanak malignoma. Naime, intestinalni limfomi nastaju u oko 6 do 8% oboljelih od celijakije, a obično se javljaju u 5. desetljeću života, a to se poglavito odnosi na osobe s nedijagnosticiranom bolešću ili na osobe s tzv. refraktornim oblikom bolesti (koji ne odgovara na dijetu) koji je karakterističan za učestalo započinjanje i kršenje dijete tijekom godina.

Osim bezglutenske dijete, danas se istražuju i druge terapijske opcije, poput genetički modificiranog glutena, te inhibitora zonulina (regulatora uskih veza među stanicama crijevne barijere) i probiotičkih bakterija. Naime, pokazalo se da sastav crijevne mikrobiote može imati važnu ulogu u razvoju brojnih bolesti, a tzv. „crijevna propusnost“ također je iznimno važan element u brojnim bolestima probavnog sustava. 

Prehrana bez glutena

Gluten je proteinska komponenta prisutna u pšenici, raži i ječmu – žitaricama koje su u našem civilizacijskom krugu iznimno zastupljene u svakodnevnoj prehrani. Proteini glutena osiguravaju elastičnost i „ljepljivost“ proizvodima od brašna zbog čega zauzimaju cijenjeno mjesto u pekarskoj industriji.  Gluten, također, ima svojstva emulgatora i stabilizatora te je izvrstan nositelj aroma i začina. Zahvaljujući tim svojstvima vrlo često nalazi put do brojnih manje očekivanih namirnica. Odstranjenje glutena iz prehrane zahtijeva temeljitu edukaciju i predanost u pripremi hrane. Jasno je da iz prehrane valja izbaciti sve proizvode od pšenice, ječma i raži (pa tako i bulgur, pir, kamut, kuskus…), no problem mogu predstavljati brojne druge namirnice gdje je gluten „skriven“ i u najmanjim količinama. Gluten npr. može biti prisutan u prehrambenim proizvodima kao temeljni sastojak ili dodan kao derivat ukoliko se hrana procesira, te je od izrazite važnosti pažljivo čitati deklaraciju na proizvodu.

Skriveni izvori glutena uključuju aditive, konzervanse i različite stabilizatore koji se nalaze u procesiranoj hrani, lijekovima i sredstvima za održavanje higijene usta.

Budući da se brašno i žitarice često koriste pri pripremi jela, valja voditi računa o metodama pripreme, posebice u restoranima, ali i u domaćinstvu. Također, prilikom priprave, primjerice kukuruznog kruha, često dolazi do kontaminacije pšeničnim ili raženim brašnom, a poznato je da su i male količine glutena problematične za oboljele.

Prag tolerancije za oboljele je 10 -20 mg glutena dnevno, te je stoga iznimno važno uzeti u obzir sve potencijalne izvore glutena, pa tako i lijekove i vitaminske pripravke. Najsigurniji indikator bezglutenskog proizvoda je znak prekriženog klasa, a za oboljele može biti od koristi i izjava, odnosno navod proizvođača da proizvod ne sadrži gluten.

Označeni bezglutenski proizvodi ne smiju sadržavati više od 20 mg glutena u 1 kg proizvoda (20 ppm), točnije prema Uredbi Komisije (EZ) br. 41/2009 o sastavu i označivanju hrane prikladne za osobe intolerantne na gluten, što uključuje i hranu za opću konzumaciju, prilikom označivanja, reklamiranja i prezentiranja sljedeće hrane može se navesti navod „bez glutena” ako sadržaj glutena nije viši od 20 mg/kg u gotovom proizvodu.

Hrana koja sadrži od 20 mg/kg do 100 mg/kg glutena može se označiti kao „vrlo mali sadržaj glutena”, međutim, takva hrana nije pogodna za oboljele od celijakije. Ti pacijenti se moraju strogo ograničiti na hranu sa navodom „bez glutena“. 

Namirnice koje su dozvoljene u bezglutenskoj prehrani uključuju rižu, kukuruz, heljdu, proso, amarant, kvinoju, zob (ukoliko nisu kontaminirani pšenicom i drugim izvorima glutena), voće, povrće te mlijeko i mliječne proizvode ukoliko im nisu dodani aditivi glutena, a isto vrijedi i za meso, perad, ribu, jaja i soju. Naravno, kod dijabetičara s celijakijom, bezglutenska dijeta treba u potpunosti biti usklađena s dijabetičkom dijetom, što nije osobito zahtjevno jer su nam na raspolaganju brojne žitarice i njihove prerađevine bez glutena. 

Potrebno je naglasiti da bezglutenska dijeta nije nimalo štetna za organizam, a gluten kao protein nije esencijalan i aminokiseline koje ga sačinjavaju su zamjenjive brojnim drugim prehrambenim izvorima.