Multipla skleroza (MS) neurološka je bolest koja zahvaća približno 2,3 milijuna ljudi diljem svijeta. Najzastupljenija je u Sjevernoj Americi i Europi, dok je prevalencija u ostalim dijelovima svijeta znatno niža.
Iako uzrok ove autoimune bolesti nije poznat, poznati su određeni čimbenici rizika koji mogu doprinijeti razvoju ove bolesti, kao što su spol (žene imaju veću vjerojatnost za razvoj ove bolesti), osobe koje žive dalje od ekvatora te se posljedično manje izlažu suncu i imaju nižu razinu vitamina D, dob (mlađe osobe, u dobi 20-40 godina sklonije su oboljenju), ali i određena genetska predispozicija. Kod ove bolesti imunosni sustav oboljeloga „napada“ vlastiti središnji živčani sustav te oštećuje mijelin, tvar koja oblaže živce, čime uzrokuje oštećenje živaca i onemogućuje njihovu zadaću, nesmetano prenošenje signala i poruka.
Što je CIS?
Klinički izolirani sindrom (engl. clinically isolated syndrome, CIS) predstavlja početni oblik multiple skleroze u 80% slučajeva. CIS obuhvaća akutni klinički napad koji zahvaća jedno ili više područja središnjeg živčanog sustava i može prijeći u relapsno-remitirajući oblik multiple skleroze. Važno je naglasiti da CIS može dovesti do razvoja multiple skleroze, ali se ne mora dogoditi.
Poznate su dvije vrste CIS-a, monofokalna epizoda koja zahvaća jedan dio mozga ili leđne moždine te multifokalna epizoda koja zahvaća nekoliko dijelova mozga ili leđne moždine. Ključna razlika između MS-a i CIS-a je ta da CIS predstavlja samo jednu izoliranu epizodu neuroloških simptoma, dok je MS kronično, dugotrajno stanje.
Prvi simptomi ovise o tome koji dio živčanog sustava je pogođen. Simptomi klinički izoliranog sindroma mogu uključivati probleme s mokraćnim mjehurom i/ili crijevima, vrtoglavicu, umor, utrnulost ili trnce u licu, tijelu, rukama i nogama, oštećenje vida (uključujući optički neuritis, zamagljen vid, loš kontrast ili percepciju boja te bol pri pokretu oka), poteškoće s hodanjem i slabost mišića. Vrsta simptoma ovisi o mjestu oštećenja mijelinske ovojnice u središnjem živčanom sustavu, a napad može zahvatiti različite dijelove:
- leđnu moždinu: ako imunosni sustav „napadne“ leđnu moždinu, može doći do djelomičnog ili potpunog transverzalnog mijelitisa. Simptomi se mogu razviti vrlo brzo, unutar nekoliko sati, ili sporije, tijekom tjedan ili dva. Ovisno o zahvaćenom području, moguće su slabost mišića, neuobičajeni osjeti u rukama i nogama, problemi s mokrenjem i pražnjenjem crijeva te Lhermitteov znak (osjećaj električnog strujanja pri pomicanju vrata).
- vidni živac: Upala vidnog živca uzrokuje optički neuritis, a simptomi se mogu pojaviti naglo ili postupno tijekom nekoliko sati ili dana. Mogu uključivati zamagljen vid, gubitak vida (obično na jednom oku), bol iza oka, smanjenu percepciju boja ili slijepa mjesta u vidnom polju.
- moždano deblo: oštećenje moždanog debla može uzrokovati simptome poput mučnine, povraćanja, dvostrukog vida, vrtoglavice, gubitka sluha i nestabilnog hoda.
Simptomi CIS-a često su povezani s mjestom oštećenja živčanih vlakana te mogu značajno utjecati na svakodnevni život osobe.
Koja je uloga vitamina D?
Nova saznanja otkrivaju široku ulogu vitamina D izvan ranije poznate uloge za pravilno funkcioniranje koštano-mišićnog sustava, uključujući njegov utjecaj na imunosni sustav te stanice crijeva, gušterače i spolnih žlijezda. Vitamin D povezuje se i s razvojem multiple skleroze. Niže stope bolesti zabilježene su kod osoba koje provode više vremena na suncu ili koriste dodatke prehrani koje sadrže vitamin D. Niske razine vitamina D povezane su s većim rizikom od razvoja MS-a, dok ga visoke razine smanjuju. Genetski čimbenici također igraju ulogu, jer vitamin D utječe na ekspresiju gena koji se smatraju okidačima za razvoj MS-a. Primijećeno je da trudnice s višim razinama vitamina D imaju manji rizik od razvoja MS-a kod potomaka, dok manjak vitamina D tijekom trudnoće može negativno utjecati na razvoj imunosnog sustava fetusa. Zanimljivo, mjesec rođenja povezan je s rizikom od MS-a – osobe rođene u proljeće imaju veći rizik, dok one rođene u jesen imaju manji. Također, većina osoba s MS-om ima snižene koncentracije vitamina D u krvi, što ukazuje na važnost održavanja adekvatne razine ovog vitamina za zdravlje.
Na 40. kongresu Europskog odbora za liječenje i istraživanje multiple skleroze (ECTRIMS) 2024 predstavljeni su rezultati dvostruko slijepe kliničke studije koja je uključila 303 odrasle osobe s nedavno dijagnosticiranim CIS-om (unutar 90 dana) i koncentracijom 25-hidroksivitamina D (25-OH D) u krvi manjom od 100 nmol/L na početku istraživanja. Sudionici su imali medijalnu dob od 34 godine, a 70% njih bile su žene. Otprilike trećina sudionika imala je optički neuritis, dok je od ukupnog broja sudionika, njih 89% ispunjavalo McDonaldove kriterije iz 2017. za dijagnozu relapsno-remitentne MS (RRMS).
Sudionici su nasumično podijeljeni te je jedna skupina primala 100 000 IJ oralnog kolekalciferola (vitamina D3) dok je druga primala placebo svaka 2 tjedna tijekom 24 mjeseca. Dvotjedna doza od 100 000 IJ kolekalciferola odgovara dnevnoj dozi od 7100 IJ vitamina D. Ispitanici su imali kliničke preglede nakon 3, 6, 12, 18 i 24 mjeseca, te MRI mozga i kralježničke moždine nakon 3, 12 i 24 mjeseca. Tijekom razdoblja praćenja, u 60,3 % sudionika u skupini koja je uzimala vitamin D zabilježeni su dokazi aktivnosti bolesti u usporedbi s 74,1% u placebo grupi. Osim toga, vrijeme do pojave aktivnosti bolesti bilo je 432 dana u skupini koja je uzimala vitamin D, dok je u placebo skupini bilo 224 dana što predstavlja značajnu razliku.
Analiza 247 pacijenata koji su na početku ispunjavali McDonaldove kriterije iz 2017. za RRMS pokazala je iste rezultate. Sekundarne analize nisu pokazale značajno smanjenje relapsa niti značajne razlike u godišnjoj procjeni statusa onesposobljenosti prema proširenoj ljestvici onesposobljenosti (engl. Expanded Disability Status Scale, EDSS), kvaliteti života, umoru, anksioznosti ili depresiji. Rezultati su pokazali da je suplementacija vitaminom D3 bila sigurna i da ju je velika većina sudionika vrlo dobro podnijela.
Bolusne doze vitamina D (100 000 IJ svakih 14 dana) pokazale su se sigurnima i dobro podnošljivima za većinu sudionika. Vitamin D doprinosi zdravlju kostiju i općenito je siguran, osim u rijetkim kliničkim situacijama kad je kontraindiciran.
Studija ukazuje da bi visoke doze vitamina D mogle biti korisne kao dodatna terapija u ranim fazama MS-a, no potrebna su daljnja istraživanja kako bi se potvrdili dugoročni učinci.
Izvor:
• Doshi, A., & Chataway, J. (2016). Multiple sclerosis, a treatable disease. Clinical medicine (London, England), 16(Suppl 6), s53–s59.
• Watson, S. (2024) Watson, S. (2024). Multiple Sclerosis (MS): Early Signs and Common Symptoms. WebMD.
• Oh, J., Vidal-Jordana, A., & Montalban, X. (2018). Multiple sclerosis: clinical aspects. Current opinion in neurology, 31(6), 752–759.
• Anderson, P. (2024). High-dose vitamin D linked to lower disease activity in CIS. Medscape Medical News.