Sve što ste željeli znati o vitaminu C

Zbog smjelosti L. Paulinga, vitamin C danas ima zasluženi status, a znanstvene studije dokazale su da njegova uloga u očuvanju zdravlja prelazi granice prevencije deficita. Uz to što djeluje kao antioksidans, ima ključnu ulogu u jačanju imuniteta, a cijeli niz potencijalnih pozitivnih učinaka tog vitamina još se istražuje.

Tijekom posljednjih trideset godina brojna su se istraživanja bavila svojstvima i djelovanjem vitamina C – nutrijenta sa snažnim imunomodulatornim djelovanjem koji naš organizam ne može sam proizvesti, pa ga je nužno unositi hranom. Velik broj živih bića u stanju je sintetizirati vlastiti vitamin C, međutim, ljudi, majmuni i zamorci ne mogu ga proizvesti, jer im nedostaje enzim L-gulono-γ-lakton oksidaza.

U organizmu, vitamin C igra vrlo važne uloge: neophodan je u sintezi kolagena, pomaže funkciju tjelesnog obrambenog sustava potičući aktivnost bijelih krvnih zrnaca i povećavajući razinu interferona, odgovor antitijela i lučenje hormona timusa. Nadalje, vitamin C pomaže apsorpciju željeza, a samim time i formiranje crvenih krvnih stanica, pretvara folnu kiselinu u njen aktivni oblik, djeluje kao antihistaminik te na taj način može pomoći u olakšavanju simptoma alergija.

Osim što posjeduje bogatu znanstvenu dokumentaciju, vitamin C je i supstancija sa živopisnom poviješću. Skorbut je poznat još od antičkih vremena, ali tek je otkriće povezanosti skorbuta i vitamina C dramatično smanjilo incidenciju te bolesti. Sir James Lind 1753. godine prvi je put detaljno opisao prevenciju i liječenje skorbuta konzumacijom citrusnog voća (naranče i limuna) - puno prije nego što je prvi puta izoliran vitamin C.

Zanimljiva je i povijesna priča o krumpiru, značajnom izvoru vitamina C, uz koji se veže i jedan bitan povijesni događaj – velika irska „krumpirova glad“. Naime, u razdoblju od 1845. do 1852. godine u Irskoj je zavladala „velika glad“ kada je nasade krumpira napala gljivica plamenjača. U tom se razdoblju stanovništvo Irske smanjilo za 20 do 25 posto. Smatra se da je gotovo milijun ljudi preminulo od skorbuta i pothranjenosti ili emigriralo iz Irske, jer se gotovo trećina stanovništva prehranjivala gotovo isključivo krumpirom.

Velik doprinos medicini u prvoj polovici dvadesetog stoljeća donijelo je otkriće vitamina C i spoznaja o njegovoj izuzetnoj važnosti i utjecaju na zdravlje ljudi. Vitamin C prvi je izolirao mađarski biokemčar i nobelovac dr. Albert Szent-Gyorgyi. Nakon velikog otkrića, uslijedile su spoznaje o brojnim pozitivnim svojstvima te molekule, posebice o ulozi vitamina C u sintezi kolagena i funkciji imunološkog sustava te o njegovoj antioksidativnoj aktivnosti.

Dvostruki nobelovac dr. Linus Pauling prvi je spoznao izrazitu važnost vitamina C u održanju snažnog imunološkog sustava. Sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća propagirao je znatno povišen svakodnevni unos vitamina C, čak nekoliko stotina puta viši od onog propisanog preporučenim dnevnim unosom. Smatrao je da povišen unos vitamina C prevenira i skraćuje trajanje obične prehlade. Iako je konvencionalna medicinska zajednica osudila takav Paulingov stav, taj veliki znanstvenik imao je značajan broj sljedbenika i uživao je povjerenje «običnih ljudi» koji su mahom isprobavali utjecaj visokih doza vitamina C na sebi i svojim bližnjima.

Linus Pauling pokrenuo je novu paradigmu u nutricionizmu, utemeljenu na optimalnom unosu, a ne na deficitu. Definirajući ortomolekularnu medicinu, Pauling je bio barem 25 godina ispred medicinske zajednice. Upravo zbog Paulingove smjelosti, vitamin C danas ima zasluženi status. Znanstvene studije koje su uslijedile, dokazale su da uloga vitamina C u očuvanju zdravlja prelazi granice prevencije deficita tog vitamina, odnosno skorbuta koji je uzrokovan deficitom. Uz to što djeluje kao antioksidans, ima ključnu ulogu u jačanju imuniteta, a cijeli niz potencijalnih pozitivnih učinaka tog vitamina još se istražuje.

Simptomi nedostatka vitamina C

Iako je skorbut (bolest koja nastaje usljed nedostatka vitamina C) postao nepoznanica u modernom društvu, postoji struja stručnjaka koja smatra da mnogi uzimaju manje vitamina C nego što im je potrebno. Umor, lako zadobivanje modrica ili krvarenje desni mogu biti rani znaci nedostatka vitamina C u prehrani. Dokazano je da pušači imaju niže razine vitamina C u organizmu te im je stoga potreban viši unos da bi održali njegovu poželjnu razinu.

Bolesnici sa zatajenjem bubrega izloženi su pojačanoj opasnosti od nedostatka vitamina C. Međutim, tim se osobama preporučuje savjetovanje s liječnikom prije posezanja za dodatnim vitaminom C. Istraživanja su pokazala da su žene s nižim vrijednostima vitamina C u krvi izložene pojačanom riziku od pojave žučnih kamenaca.

Povišen unos vitamina C može koristiti osobama čija prehrana nije adekvatna, osobama starije dobi, alkoholičarima, pušačima, osobama koje uzimaju droge, osobama koje boluju od AIDS-a, hipertireoidizma, tuberkuloze, osobama izloženima stresu, osobama koje se oporavljaju od operacije, osobama koje imaju opekline ili rane, osobama na dijalizi te onima izloženim zagađenjima iz okoliša.

Simptomi deficita su: skorbut, slabost mišića, natečene desni, gubitak zuba, umor, depresija, potkožno krvarenje, krvarenje desni, lako nastajanje modrica, natečeni i bolni zglobovi, krvarenje iz nosa, sporo cijeljenje rana, anemija.

Što o vitaminu C kaže znanost?

Zbog snažne antioksidativne aktivnosti, vitamin C i njegova potencijalno preventivna uloga u razvoju različitih degenerativnih bolesti predmet su velikog broja istraživanja. Najčešće se citiraju ona vezana uz ulogu vitamina C u prevenciji kardiovaskularnih i karcinogenih bolesti, te bolesti očiju. 

Kao snažan antioksidans, vitamin C može djelovati na smanjenje oksidacije LDL (lošeg) kolesterola,  procesa koji je preteča kardiovaskularnih bolesti, posebice ateroskleroze, a posljedično i srčanog i moždanog udara.

Analiza devet prospektivnih kohortnih studija, objavljena 2004. godine u časopisu American Journal of Clinical Nutrition, uključila je više od 290.000 odraslih osoba koje na početku nisu imale koronarnu bolest srca, a praćene su približno 10 godina. Utvrđen je 25% niži rizik za koronarnu bolest srca kod osoba koje su uzimale više od 700 mg/dan vitamina C u obliku dodataka prehrani, u usporedbi s ispitanicima koji nisu uzimali vitamin C.

Podaci farmako-kinetičkih studija vitamina C upućuju na to da se plazma i cirkulirajuće stanice kao i ukupne tjelesne zalihe vitamina C kod zdravih, mladih osoba, u potpunosti zasićuju vitaminom C u dozama od oko 400 mg/dan. Tako se može zaključiti da analize prospektivnih kohortnih studija kao i individualne velike prospektivne studije, zajedno s farmako-kinetičkim podacima o vitaminu C kod ljudi, upućuju na to da maksimalno smanjenje rizika za koronarnu bolest srca zahtijeva unos vitamina C od 400 mg/dan ili više.

Nove spoznaje o vitaminu C tiču se i prevencije cerebrovaskularnih bolesti. Naime, ove godine američki su znanstvenici proveli istraživanje kojim su nastojali povezati razine vitamina C u krvi s učestalošću moždanog udara.

Studija je provedena na 65 zdravih i 65 ispitanika koji su doživjeli moždani udar ili puknuće žile u mozgu. Ispitanicima su uzeti uzorci krvi te je provjerena razina prisutnosti vitamina C: u prosjeku je 41% ispitanika imalo normalnu, 45% sniženu razinu dok je 14% patilo od nedostatka vitamina C. Međutim, pokazalo se da su upravo oni ispitanici koji su već doživjeli moždani udar ili izljev krvi u mozak imali deficit vitamina C, dok su zdravi ispitanici imali normalnu razinu tog vitamina. Tim otkrićem potvrđeno je da niska razina vitamina C u organizmu predstavlja rizični čimbenik za cerebrovaskularne bolesti baš kao i visoki krvni tlak, prekomjerna tjelesna masa i redoviti unos alkohola.

Moguće zaštitno djelovanje vitamina C na različite maligne bolesti većina istraživača danas objašnjava sposobnošću vitamina C da kao snažan antioksidans neutralizira slobodne radikale prije nego što uopće oštete molekulu DNA i tako potaknu pojavu karcinoma. Objavljen je velik broj epidemioloških studija koje su proučavale vezu između unosa vitamina C (i hranom i suplementima) i rizika od različitih karcinogenih bolesti, uključujući karcinom jednjaka, dojke, cerviksa, želuca, prostate, pluća i kolorektuma, no zaključci koji su doneseni nisu konačni. Najdosljednija epidemiološka otkrića vezana su uz zaštitno djelovanje vitamina C na razvoj karcinoma želuca. Značajni dokazi upućuju na to da prisutnost vitamina C u želucu ili dvanaesniku sprječava formiranje štetnih prooksidansa u želučanom soku, što rezultira smanjenjem rizika od karcinoma želuca. U procesu kojim organizam odbacuje strana tijela i detektira znakove koji upućuju na stanice tumora, vitamin C sudjeluje i tako da stimulira produkciju interferona i antitijela, proteina koji štite tijelo od stranih tijela i tumorskih stanica.

U proteklih 30 godina, velik broj placebom kontroliranih studija proučavao je učinke dodataka prehrani s vitaminom C na prevenciju i liječenje prehlade. Jedno nasumično, dvostruko slijepo istraživanje pokazalo je da su osobe koje su uzimale 500 mg vitamina C na dan imale 66% niži rizik za pojavu 3 ili više prehlada u petogodišnjem periodu, u usporedbi s onima koji su uzimali 50 mg/dan vitamina C u obliku dodataka prehrani.

Revizijom 30 istraživanja, nasumičnih i ne-nasumičnih, koja su se bavila ulogom vitamina C u sprječavanju i liječenju obične prehlade, pokazalo se da unos vitamina C u dozi od 1 gram na dan tijekom nekoliko mjeseci ne dovodi značajno do blagotvornog djelovanja na učestalost prehlade. Međutim, i kod istraživanja koja su pratila terapijski i onih koja su pratila preventivni utjecaj vitamina C na vrijeme trajanja simptoma, uočena je konstanta u smanjenju trajanja simptoma. Utjecaj vitamina C na smanjenje vremena prehlade kretao se čak do 39%. Također je nekim studijama pokazano da veće doze vitamina C (>1 g/dan) imaju jače djelovanje.

Često oralno uzimanje vitamina C neophodno je za povećanje plazmatske razine askorbinske kiseline, te da bi se očitovao njegov farmakološki učinak. Bubrezi reapsorbiraju sav vitamin C kad je dnevni unos između 60-100 mg/dan, a količina vitamina C u leukocitima saturira se na 100 mg/dan. Poznato je da prehlada smanjuje razinu vitamina C u leukocitima, što daje osnove za uzimanje dodataka prehrani s vitaminom C čak i u većim dozama.

U posljednjem desetljeću, istraživači su brojnim studijama pokazali da se rizik od očnih bolesti značajno smanjuje ako je razina antioksidansa u krvi povećana. Razvoj katarakte i makularne degeneracije izravno je povezan sa štetnim djelovanjem slobodnih radikala. Studije koje su se bavile zaštitnim utjecajem vitamina C i ostalih antioksidansa na zdravlje očiju, pokazale su da se povećanim unosom navedenih tvari rizik od katarakte može smanjiti od 27–60%. Zbog navedenog razloga, u svrhu zaštite očiju, već se 20-ak godina preporuča povećan unos antioksidativnih tvari, u prvome redu vitamina C i E.

Postoje li nuspojave ili interakcije kod uzimanja vitamina C?

Kod nekih osoba javlja se proljev nakon što uzmu tek nekoliko grama na dan, dok se kod drugih ne javljaju nikakve smetnje i ako uzimaju deseterostruko više doze. Izrazito visoke doze vitamina C mogu biti "otimači" bakra iz organizma, a poznato je da je bakar esencijalni nutrijent. Stoga je preporuka svim osobama koje uzimaju izrazito visoke doze vitamina C da pritom osiguraju i adekvatan unos bakra. Budući da vitamin C povećava apsorpciju željeza, povišene doze vitamina C trebaju izbjegavati osobe koje imaju bolesti povezane s prekomjernim nakupljanjem željeza (primjerice: hemokromatoza, hemosideroza). 

Simptomi trovanja vitaminom C uključuju glavobolju, pojačano mokrenje, grčeve u donjem dijelu trbuha, proljev, povraćanje, vrtoglavicu, drhtavicu.

Široko je (i pogrešno) rasprostranjeno vjerovanje da trudnice koje uzimaju velike količine vitamina C tijekom trudnoće rađaju djecu s povišenim potrebama za vitaminom C. Fenomen razvoja deficita vitamina C kod novorođenčadi provlači se čak i kroz neke medicinske udžbenike, iako se temelji tek na jednoj studiji iz 1965. godine.

Smatra se da osobe koje su sklone nastanku bubrežnih kamenaca (u obliku kalcij–oksalata) trebaju izbjegavati dodatke prehrani vitamina C, jer se taj vitamin u tijelu može pretvoriti u oksalat i povisiti razinu oksalata u urinu. 

Utjecaj lijekova

Dugotrajna upotreba aspirina može uzrokovati nedostatak vitamina C. Stoga se osobama na dugotrajnoj terapiji aspirinom preporučuje prehrana bogata voćem, povrćem, nemasnim mesom i morskim plodovima te cjelovitim žitaricama i mahunarkama.

Ipak, megadoze vitamina C nisu dobrodošle uz aspirin, budući da visoka razina vitamina C zakiseljava urin, što otežava izlučivanje aspirina iz organizma te se tada lijek zadržava u organizmu dulje nego što je potrebno.

Nedostatak vitamina C može se pojaviti kod uzimanja tetraciklinskih antibiotika, te je prilikom terapije potrebno osigurati prehranu bogatu tim vitaminom.

Također, oralni kontraceptivi koji sadrže estrogene mogu utjecati na sniženje razine vitamina C u plazmi i bijelim krvnim zrncima, te je stoga uputno uzimati dodatni vitamin C tijekom uzimanja oralnih kontraceptiva.

Vitamin C u dodacima prehrani

Vitamin C se u dodacima prehrani najčešće nalazi u obliku askorbinske kiseline, a dostupan je i u mnogim drugim oblicima. Međutim, vrlo je malo znanstvenih dokaza  o boljoj apsorpciji ili učinkovitosti pojedinih oblika vitamina C.

Prirodni nasuprot sintetskom vitaminu C: Prirodna i sintetska askorbinska kiselina kemijski su identične molekule i nema poznatih razlika u njihovoj biološkoj aktivnosti ili bioraspoloživosti.

Soli askorbinske kiseline: Mineralne soli askorbinske kiseline su u tzv. puferskom stanju i stoga su manje kisele od askorbinske kiseline. Postoje naznake da je vitamin C u tom obliku manje agresivan za osobe koje imaju osjetljivu sluznicu želuca.  Natrij i kalcij askorbat najzastupljeniji su spojevi u toj vrsti suplemenata.

Vitamin C s bioflavonoidima: Bioflavonoidi su vrsta biljnih pigmenata topljivih u vodi, koje često nalazimo u voću i povrću bogatom vitaminom C, posebice u citrusima. Još prije 60 godina skupina francuskih znanstvenika postavila je hipotezu da bioflavonoidi djeluju kao tvari koje smanjuju potrebe za vitaminom C na životinjskom modelu. Brojne studije provedene proteklih desetljeća in vitro i in vivo uputile su na bolju raspoloživost vitamina C u prirodnom kompleksu s bioflavonoidima, kao što se primjerice nalazi u plodu acerole. Stoga su pripravci na bazi acerole posebno popularni među populacijom koja je sklona prirodnim oblicima dodataka prehrani.

Askorbat i metaboliti vitamina C: Ester-C je proizvod koji sadrži kalcij-askorbat i male količine metabolita vitamina C (dehidroaskorbat, kalcij-treonat, ksilonat). Iako bi metaboliti vitamina C teorijski trebali pospješiti raspoloživost vitamina C, jedina objavljena studija provedena na ljudima nije pronašla razliku između Ester-C i običnih tableta askorbinske kiseline. Međutim, usporedne studije primjene Ester-C oblika i askorbinske kiseline pokazale su značajno nižu učestalost želučanih tegoba u slučaju primjene „nekiselog“ oblika vitamina C (Ester-C).

Askorbil-palmitat: Askorbil-palmitat zapravo je esterificirani vitamin C (askorbinska kiselina u spoju s masnom kiselinom). Budući da je u tom slučaju askorbinska kiselina vezana uz zasićenu palmitinsku masnu kiselinu, takav oblik vitamina C topljiv je u mastima. Ideja u formuliranju takvog dodatka prehrani sastoji se u tome da se ta molekula lakše apsorbira intaktna te dospijeva u dijelove tijela koji su građeni od masti (npr. membrane), pa tako lakše obavlja svoju antioksidativnu aktivnost sinergijski s vitaminom E (koji je topljiv u mastima). Iako ideja zvuči primamljivo, realnost je najvjerojatnije potpuno drugačija, jer se po svoj prilici oralno primjenjeni askorbil–palmitat u probavnom sustavu razlaže na askorbinsku i palmitinsku kiselinu, pa cijela teorija doslovno «pada u vodu».

Članak objavljen u časopisu InPharma

Literaura:

1. Magiorkinis E, Beloukas A, Diamantis A. Scurvy: Past, present and future. European Journal ofInternal Medicine 22 (2011) 147–152.
2. Jariwalla RJ, Harakeh S. Antiviral and immunomodulatory activities of ascorbic acid. In: Harris JR (ed). Subcellular Biochemistry. Vol. 25. Ascorbic Acid: Biochemistry and Biomedical Cell Biology.New York: Plenum Press; 1996:215-231.
3. Weinstein M, Babyn P, Zlotkin S. An orange a day keeps the doctor away: scurvy in the year 2000. Pediatrics. 2001;108(3):E55.  
4. Ye Z, Song H. Antioxidant vitamins intake and the risk of coronary heart disease: meta-analysis of cohort studies. Eur J CardiovascPrevRehabil. 2008;15(1):26-34. 
5. Enstrom JE. Counterpoint-vitamin C and mortality. Nutr Today. 1993;28:28-32.
6. Knekt P, Ritz J, Pereira MA, et al. Antioxidant vitamins and coronary heart disease risk: a pooled analysis of 9 cohorts. Am J ClinNutr. 2004;80(6):1508-1520. 
7. Levine M, Wang Y, Padayatty SJ, Morrow J. A new recommended dietary allowance of vitamin C for healthy young women. ProcNatlAcadSci U S A. 2001;98(17):9842-9846.
8. Osganian SK, Stampfer MJ, Rimm E, et al. Vitamin C and risk of coronary heart disease in women. J Am CollCardiol. 2003;42(2):246-252. 
9. Sasazuki S, Sasaki S, Tsubono Y, Okubo S, Hayashi M, Tsugane S. Effect of vitamin C on common cold: randomized controlled trial. Eur J ClinNutr. 2006;60(1):9-17.
10. Douglas RM, Hemila H, D'Souza R, Chalker EB, Treacy B. Vitamin C for preventing and treating the common cold. Cochrane Database Syst Rev. 2004(4):CD000980. 
11. Gruenwald J1, Graubaum HJ, Busch R, Bentley C. Safety and tolerance of ester-C compared with regular ascorbic acid.AdvTher. 2006;23(1):171-8.