Za samo jednu čašu mlijeka proizvede se gotovo tri puta više stakleničkih plinova nego pri proizvodnji bilo kojeg biljnog napitka, odnosno zamjene za mlijeko. Usprkos tome, i takve veganske opcije imaju svoje nedostatke.
Kada se govori o utjecaju proizvodnje mliječnih napitaka na planet Zemlju, jedno je jasno. S ekološkog stajališta, sve su mliječne alternative bolje od mlijeka životinjskog podrijetla. Studija iz 2018. godine, koju su proveli istraživači sa Sveučilišta u Oxfordu, pokazala je kako proizvodnja jedne čaše kravljeg mlijeka zahtijeva devet puta više površine zemlje od bilo koje njegove zamjene.
Ipak, proizvodnja biljnih napitak može imati tamnu stranu, što je uobičajeno za bilo koji usjev koji se proizvodi u masovnim količinama. Iznimno je važno u obzir uzeti ne samo jesu li potrebne sirovine uzgajane organskim metodama, već i kako ostali čimbenici, kao što je uzgoj usjeva, utječu na lokalne stanovnike i njihovo okruženje, ali i koliki je otisak ugljika te potrošnja vode. I dok svaka alternativa ima svoje prednosti i nedostatke, proizvodnja pojedinih biljnih napitaka održivija je od proizvodnje drugih.
Napitak od kokosa
Kokos ima reputaciju egzotične i zdrave namirnice, ali za siromašne regije Filipina, Indonezije i Indije, gdje su berači često plaćeni manje od jednog dolara dnevno, nasadi palmi daleko su od raja. Budući da stabla palme kokosa rastu samo u tropskoj klimi, pritisak da se zadovolji globalna potražnja dovodi do iskorištavanja radnika i uništavanje prašuma. Način na koji možete izbjeći podržavanje neodrživih praksi je da birate proizvode koji imaju certificiranu Fair Trade oznaku. Fair Trade je certifikat koji jamči transparentan proizvodni lanac, zdravstvenu zaštitu radnika, zaštitu trudnica i majki u proizvodnom pogonu te poštivanje određenih smjernica za zaštitu klime.
Napitak od badema
Iako stabla badema zauzimaju manje poljoprivredne površine u usporedbi s drugim kulturama koje se uzgajaju za proizvodnju biljnih napitaka, ova je prednost zasjenjena drugim negativnim čimbenicima uzgoja badema. Badem kao tipična mediteranska kultura zahtijeva dosta topline i uzgaja se u područjima toplije klime gdje nerijetko dolazi do sušnih razdoblja, i to najviše u Italiji, Španjolskoj, Grčkoj, Maroku i Kaliforniji. Zanimljivo je kako su bademi najveći specijalni usjev u SAD-u, a voćnjaci pokrivaju regiju veličine Delawarea.
Bademi trebaju više vode nego bilo koja druga sirovina za proizvodnju mliječnih alternativa. Naime, za proizvodnju jedne čaše napitka od badema potroši se čak 70 litara vode, pokazalo je istraživanje sa Sveučilišta u Oxfordu.
Zadovoljavanje stalnih zahtjeva za većim nasadima badema predstavlja neodrživ pritisak i na komercijalne pčelare. Komercijalne pčele se regrutiraju svako proljeće kako bi se stabla badema oprašila. Međutim, zbog sve većeg opsega posla i drugih okolišnih prijetnji, došlo je do rekordnog pomora pčela.
Napitak od riže
Iako je napitak od riže na tržištu sveprisutan kao jeftina i široko dostupna mliječna alternativa, ono nudi malo korisnih nutritivnih sastojaka, a u usporedbi s drugim alternativama nema najbolji učinak na okoliš. Prema studiji sa Sveučilišta u Oxfordu, zahtijeva značajne količine vode, a dodatno stvara veće emisije stakleničkih plinova nego bilo koji drugi biljni napitak. Također, bakterije koje naseljavaju vodene površine oko rižinih nasada emitiraju metan u atmosferu, a velike količine gnojiva korištene za uzgoj zagađuju rijeke koji su glavni izvori pitke vode.
Napitak od lješnjaka
Za one koji se ne žele odreći orašastog okusa biljnog napitka, a žele izbjeći negativan utjecaj uzgoja badema na okoliš, lješnjak je izvrstan izbor. Lješnjaci rastu na stablima koja iskorištavaju ugljik iz atmosfere i pomažu smanjiti emisiju staklenika, a ne povećati ih. Lješnjaci su također ekološki bolji izbor od badema iz razloga što ih oprašuje vjetar, a ne komercijalne pčele. Dodatno, rastu u vlažnoj klimi gdje voda predstavlja značajno manji problem, nego u slučaju badema.
Napitak od soje
Prema istraživanju sa Sveučilišta u Oxforda, napitak od soje, zajedno s napitkom od zobi, dijeli pobjedničko mjesto na skali održivosti. Osim toga, napitak od soje je jedini napitak koji sadrži približno jednak udio proteina u usporedbi s mlijekom životinjskog podrijetla. Napitak od soje je bio najčešće birana alternativa mnogo prije nego što je napitak od badema postao popularan, a soja iz više razloga postala manje privlačna potrošačima. Glavni nedostatak sojinog napitka je taj što se soja uzgaja u ogromnim količinama širom svijeta kako bi se prehranjivala stoka za proizvodnju mesa i mliječnih proizvoda. Također, velika kontroverza nastala je zbog paljenja velikih površina prašume u Amazoni u cilju povećanja površine za uzgoj soje.
Kako biste doskočili problemu odabira sojinog mlijeka sumnjivog porijekla, čitajte deklaraciju i pronađite ono sojino mlijeko koje se ne uzgaja na području Amazone, odnosno Brazila.
Napitak od zobi
Napitak od zobi, neopjevani heroj, pokazuje odlične rezultate u svim mjernim pokazateljima održivosti. Također, vrlo je mala vjerojatnost nastanka neočekivanih posljedica na okoliš koje bi mogle nastupiti u slučaju naglog porasta potražnje za zobenim napitkom. Trenutno je 50 do 90% globalne proizvodnje zobi namijenjeno kao hrana za životinje, tako da već postoji značajna površina zemljišta koja se koristi za proizvodnju zobi. Posljedično, ne postoji potreba za narušavanjem novih netaknutih površina, i samim time izbjegava se povećanje emisije štetnih plinova.
Izbor je na vama
Na temelju dostupnih informacija, svatko će samostalno odlučiti koji će napitak konzumirati – bilo onaj životinjskog bilo onaj biljnog podrijetla. Izbacivanjem mlijeka životinjskog podrijetla zasigurno značajno pridonosite smanjenju zagađenja okoliša. Međutim, treba dodatno razmisliti, koja se količina mlijeka životinjskog podrijetla proizvede na godišnjoj razini, a koliko biljnog? Što bi se dogodilo kada bi potražnja za mlijekom biljnog podrijetla drastično porasla? Postoji mogućnost kako bi se i u tom slučaju povećao negativan utjecaj na okoliš u vidu potrošnje vode, krčenja šuma, izrabljivanja radne snage i povećanja korištenja pesticida.
Također, pojedinci će temeljiti svoj izbor i na činjenici jesu li preosjetljivi na mlijeko životinjskog podrijetla, ili pak imaju alergije na orašaste plodove koje su sirovina za pojedine biljne alternative. Dodatno, trebalo bi se naglasiti da jedino sojin napitak ima približan sadržaj proteina uspoređujući ga s mlijekom životinjskog podrijetla te da ostale mliječne alternative ne treba konzumirati kako bi se nadoknadila potreba za tim makronutrijentom. Budući da su mliječni proizvodi glavni izvori kalcija, njihovom eliminacijom iz prehrane povećava se rizik za nedostatkom istog. Iz tog razloga birajte one biljne alternative koje su obogaćene kalcijem ili na neki drugi način nadoknadite unos tog minerala. Zaključno, ne postoji mlijeko koje je idealno za svakoga. Okus, nutritivni profil i cijena ovih mliječnih alternativa mogu se značajno razlikovati pa je potrebno neko vrijeme dok ne pronađete onu alternativu koja vam najbolje odgovara.
