Prirodni stimulansi

Prirodni stimulansi i proizvodi koji ih sadrže posljednjih su godina trend u prehrambenoj industriji. Namjena im je pospješiti tjelesnu i mentalnu funkciju čovjeka, odnosno održavati ga spremnijim i svjesnijim. Neki prirodni stimulansi dobro su poznati, dok su neki relativno nepoznati. Primjerice, velik broj ljudi pod stimulansima podrazumijeva ilegalne droge, no rijetko im na pamet pada da u ovu skupinu spadaju i neki proizvodi koje konzumiraju svakodnevno, poput kave, čaja, čokolade.

Priroda nas je opskrbila mnoštvom biljaka koje, zahvaljujući određenim aktivnim tvarima koje sadrže, imaju svojstvo podizanja razine energije kod osobe koja ih konzumira. Takve biljke korištene su u medicinske kao i rekreativne svrhe još u antičkim vremenima, pa čak i prije. Danas je njihova proizvodnja i upotreba uznapredovala i podliježe strožim kontrolama, a popularnost im stalno raste. Ipak, s obzirom da su stajališta o sigurnosti redovitog i prekomjernog unosa prirodnih stimulansa još uvijek kontroverzna, potrošače koji ih koriste, upozorava se na umjerenost, odgovornost i informiranost prilikom konzumacije.

Slijedi opis nekoliko prirodnih stimulansa koji se danas najviše konzumiraju.

Kava i kofein
Kofein je stimlans koji se nalazi u mnogim namirnicama, pićima i nekim lijekovima. Molekula je to koja pripada kemijskoj skupini alkaloida, a prirodno se nalazi u listovima, sjemenkama i plodovima preko 60-ak biljnih vrsta koje uspijevaju širom svijeta. Za većinu odraslih osoba, glavni izvor kofeina je kava.

Kofein je kralj svih psihoaktivnih tvari na svijetu. Samo u SAD-u ovu tvar konzumira 80 % odrasle populacije putem kave i gaziranih napitaka koji sadrže kofein. Prosječni konzument dnevno unese 280 mg, što odgovara količini sadržanoj u dvije do tri šalice kave. Prekomjerno uživanje kave može izazvati simptome fiziološke i psihičke ovisnosti kada kavopija naglo prestane s konzumacijom.

Kofein stimulira rad središnjeg živčanog sustava i potiče metabolizam. Utječe na povećanje pažnje i budnosti, brži i bistriji tijek misli, bolju fokusiranost, i općenito bolju koordinaciju tijela. Jedno od najpoznatijih svojstava kofeina je njegova sposobnost da djeluje kao stimulans te tako privremeno odgađa umor i pospanost. Blago povisuje krvni tlak i puls te djeluje i kao blagi diuretik, odnosno potiče stvaranje urina.

Dobro je poznato da kofein povećava budnost i moć koncentracije. Šalica kave nerijetko se, primjerice, preporuča vozačima koji putuju na dulje relacije, kako bi se održali budnima i što koncentriranijima na vožnju. Prema nekim istraživanjima, kofein može poboljšati pamćenje i logičko zaključivanje.

Neke su osobe osjetljivije na djelovanje kofeina. Trudnice i osobe starije dobi mogu biti osjetljivije na kofein, jer se u njihovu tijelu zadržava dulje. Kod nekih osoba, konzumacija kofeina uzrokuje nemir, nesanicu te probavne smetnje poput žgaravice. Za većinu ljudi, ispijanje 1 do 3 šalice kave dnevno potpuno je bezopasno, dok prekomjerna konzumacija može uzrokovati povišenje krvnog tlaka, "lupanje srca", nesanicu, anksioznost te drhtanje ruku.

Ginseng
Ginseng se u istočnoj Aziji koristi kao tonik i sredstvo za jačanje organizma već više od 500 godina. Tradicionalno se ginseng koristio kratkotrajno i dugotrajno. Kratkotrajna primjena preporučivala se zdravim osobama za smanjenje umora, poboljšanje koncentracije, cijeljenje rana, otpornost prema stresu, održavanje budnosti i poboljšanje radne sposobnosti. Dugotrajna primjena preporučivala se u svrhu poboljšanja zdravlja, posebice kod starijih osoba, oslabljenih kroničnim bolestima.

Pionir eksperimentalnih studija o ginsengu, dr. Israel Brekhman je pri opisivanju svojstava ginsenga, koja uključuju jačanje otpornosti prema fizičkom, kemijskom i biološkom stresu te poticanje vitalnosti organizma, za ginseng upotrebio termin adaptogen. Djelovanje adaptogenih tvari posebice je očito „kada je otpornost organizma smanjena ili je opterećena dodatnim zahtjevima“. Eksperimentalne studije potvrdile su adaptogena svojstva ginsenga, a ona su rezultat djelovanja aktivnih tvari ginsenozida prisutnih u korijenu.

Sportaši koriste ginseng kao ergogeno sredstvo već dugi niz godina. U studiji u kojoj je sudjelovalo 50 nastavnika tjelesnog odgoja, dobi između 21 i 47 godina, pokazano je da pripravak ginsenga povećava radnu izvedbu pojačavajući iskoristivost kisika.
Eksperimentalne studije na životinjama ukazale su i na moguće psihomotorno djelovanje ginsenga. U jednoj studiji, oralni unos 20 mg ginsenga/kg tjelesne mase, rezultirala je boljom sposobnošću učenja i pamćenja laboratorijskih miševa.

Ukoliko se koristi pravilno, ginseng je relativno siguran. U većini zemalja definira se kao dodatak prehrani, a ne lijek, i većina neželjenih nuspojava rezultat je nepravilne uporabe. Dokumentirane nuspojave uključuju hipertenziju, dijareju, nesanicu, mastalgiju (bol u dojkama) i vaginalno krvarenje

Guarana
Guarana je grm iz porodice Sapindaceae, koji uspijeva u Venezueli i sjevernom Brazilu. Sjemenke voća guarane sadrže kofein, stimulans središnjeg živčanog sustava sa termogeničkim i diuretičkim djelovanjem. Guarana je čest sastojak energetskih napitaka, a ponekad se koristi i kao sastojak koji potpomaže gubitak prekomjernih kilograma. Studije provedene na životinjama pokazale su da guarana djeluje na poboljšanje pamćenja i tjelesnu izdržljivost, dok su studije provedene na ljudima pokazale da manje količine ekstrakta guarane mogu poboljšati pamćenje, raspoloženje i tjelesnu spremnost.

Zbog navedenih učinaka kofeina, guarane i ginsenga, navedene se tvari dodaju modernim funkcionalnim proizvodima koji ciljaju na kognitivne funkcije, koncentraciju i budnost. Najčešće se kreiraju energetski napitci ili bezalkoholna pića te pastile sa spomenutim supstancama.

Čokolada
Čokolada se posebno cijeni već tisućljećima te joj se pripisuju ljekovita i afrodizijačka svojstva. Legenda kaže da je Montezuma, aztečki vladar iz 16. stoljeća, navodno pio 50 šalica čokolade prije posjeta svojemu haremu, budući da se čokolada smatrala afrodizijakom. Medicinska upotreba kakaoa ili čokolade potekla je iz Novog Svijeta, a prenesena je u Europu sredinom 16. stoljeća. Pregled europskih rukopisa od 16. do 20. stoljeća otkrio je više od stotinu različitih medicinskih primjena kakaoa i čokolade. Tijekom povijesti, čokolada se spominje kao terapijsko sredstvo za stimulaciju živčanog sustava apatičnih, iscrpljenih i slabih bolesnika. Pozamašan popis tradicionalnih terapijskih primjena čokolade ukjučuje između ostalog i mentalni zamor te oslabljen libido. Neka istraživanja ukazuju na blago opojne učinke čokolade – smanjenje stresa i osjećaj blage, bezopasne euforije. Teorijski, ovi učinci mogu se pripisati nekolicini bioaktivnih tvari koje su prisutne u čokoladi u malim količinama. Učinci se možda mogu zahvaliti stimulansima kofeinu i teobrominu; tiraminu i feniletilaminu koji imaju učinak sličan amfetaminima i anandamidu, molekuli koja oponaša djelovanje kanabinoida.

Teobromin, teofilin i kofein, bioaktivne komponente kakaa imaju snažno supresivno djelovanje na apetit, djelujući na centralni živčani sustav tako da smanjuju apetit i stvaraju osjećaj sitosti. Feniletilamin neki znanstvenici smatraju «kemikalijom ljubavi», budući da se prilikom njegovog unosa putem čokolade nerijetko budi osjećaj «blaženosti» i uzbuđenja.

Sve navedene tvari prisutne su i u drugim namirnicama, koje ne uzrokuju osjećaj spokoja, užitka i blage ovisnosti, stoga možda cijela teorija i nije toliko uvjerljiva. Ipak, ima nešto u čokoladi što je čini posebno privlačnom. Prema jednoj hipotezi – to su upravo njena organoleptička svojstva – kremasta tekstura i sladak okus koji iza sebe ostavlja osjećaj zadovoljstva.

Čaj
Čaj (Camelia sinensis) je jedan od najpopularnijih napitaka na svijetu. Prema kineskoj legendi, čaj je otkriven, slučajno, prije 4000 godina. Od tada, tradicionalna kineska medicina preporuča zeleni čaj za glavobolju, probavu, depresiju, slabost imunosnog sustava, detoksikaciju, kao energetik i za produljenje života.

Zahvaljujući alkaloidima kofeinu, teobrominu i teofilinu koji su prisutni u njemu, čaj ima i blago stimulativno djelovanje. Teofilin se ponekad koristi u liječenju kongestivnog zastoja srca, bronhalne astme te kod hiperaktivnosti djece. Iako kofein ima značajno snažnije djelovanje, u vrlo velikim dozama (500 – 750 mg), teofilin može imati potencijalno opasno djelovanje na središnji živčani sustav i uzrokovati napadaje i nesvjestice. Jedna šalica čaja u prosjeku sadrži oko 1 mg teofilina i 50 mg kofeina.

Čaj sadrži i vrstu aminokiseline, L-teanin, koja može pomoći u smanjenju simptoma stresa i anksioznosti. Ipak, kod konzumiranja prevelikih količina (nekoliko šalica dnevno) zelenog čaja moguć je suprotan učinak te pojava anksioznosti, nesanice i sličnih simptoma.

Alkohol
U Shakespeare-ovom Macbeth-u alkohol se opisuje kao sredstvo koje «budi želju, ali remeti izvedbu». Naime, previše alkohola često uzrokuje spolnu nemoć i nedostatak želje, dok male količine kvalitetnog vina ili šampanjca potiču želju i kod muškarca i kod žene. Slično je u svim drugim fiziološkim aspektima – prilikom umjerene konzumacije alkohol djeluje povoljno, a kada pretjeramo pretvara se u otrov.

Tako, prema istraživanjima, pretjerana konzumacija alkohola može biti jedan od uzroka demencije. No, s druge strane, brojne publikacije pokazuju i da je kognitivna funkcija zapravo bolja kod osoba koje umjereno konzumiraju alkohol nego kod apstinenata ili onih koji pretjeruju sa njegovom konzumacijom. Primjerice, studija provedena u Francuskoj, u okolici Bordeauxa, koja je obuhvatila 3767 stanovnika starijih od 65 godina, pokazala je da osobe koje konzumiraju umjerene količine alkohola imaju manji rizik za razvoj demencije i Alzheimer-ove bolesti od svojih vršnjaka koji ne piju. Studija kojom su se u prvome redu istraživali rizici za razvoj ateroskleroze u zajednici, a u kojoj je sudjelovalo 14000 osoba srednje dobi, pokazala je da osobe koje piju umjerene količine akohola imaju bolje rezultate kognitivnih testova nego osobe koje ne piju. Slične rezultate predočila je i Framingham Heart Study, u kojoj je sudjelovalo oko 1800 žena i muškaraca. Pri tome, ova studija je pokazala da je veza između umjerenog unosa alkohola i poboljšanih kognitivnih funkcija slabija kod muškaraca nego kod žena.

Učinak određene količine alkohola na organizam čovjeka ovisi o tjelesnoj masi pojedinca, udjelu mišićne mase i spolu. Jednaka količina alkohola puno će jače utjecati na osobu tešku 50 kg, nego na stokilaša, jednostavno zbog toga što je u manjem tijelu alkohol koncentriraniji. Usporedimo li utjecaj alkohola na osobe jednake tjelesne mase od kojih jedna ima veći udio masnog tkiva, a druga ima veći udio mišićnog tkiva, zaključit ćemo da će osoba s većim udjelom masnog tkiva lakše podliježe učinku alkohola. Ovaj fenomen možemo zahvaliti manjem udjelu vode u masnom tkivu, te je tada udio alkohola u krvi viši. Također, žene brže osjećaju utjecaj alkohola, budući da posjeduju nižu razinu enzima koji je potreban za razgradnju alkohola.

Cimet
Cimet je začin koji poboljšava okus i miris hrane, međutim novije istraživanje otvorilo je novo potencijalno poglavlje njegove primjene, a to je poboljšanje pamćenja.

U istraživanju se željelo otkriti postoji li razlika u djelovanju cimeta, unesenog u organizam kroz usta ili putem mirisa kroz nos, na kognitivni učinak kod odraslih osoba. Istraživanje je podijeljeno u 2 faze. U prvoj fazi ispitanici su ispunjavali kognitivne testove, a pri tome su žvakali gumu za žvakanje i to bilo bez okusa, sa okusom cimeta ili sa okusom višnje. U drugoj fazi ispunjavali su kognitivne testove, a pri tome su bili okruženi mirisom peperminta, jasmina ili cimeta. Rezultati su pokazali da cimet unesen u organizam na oba načina pruža povećanje kognitivnih sposobnosti (bolje usredotočenje, bolje vizualno pamćenje, bolja vizualna memorija i bolja brzina reagiranja).

Efedrin
Efedrin je alkaloid biljke Ephedra sinica (Ma Huang), a predstavlja stimulativno sredstvo iz grupe simpatomimetika. Efedrin pojačava oslobađanje norepinefrina i pospješuje aktivnost središnjeg živčanog sustava. Također, stimulira metabolizam pri čemu dolazi do razlaganja triglicerida iz masnog tkiva i povećanja koncentracije masnih kiselina. To omogućava smanjenje masnog tkiva, i posljedično tjelesne mase, ali i bolje oblikovanje mišića. Stimulativno djelovanje očituje se kroz pojačanu spremnost, pojačanje snage kontrakcije skeletnih mišića te smanjenje apetita. Zbog svega navedenoga efedrin je jednako popularan među sportašima i među osobama koje žele korigirati tjelesnu masu. Zbog sve raširenije upotrebe efedrina kako u amaterskim tako i u profesionalnim sportskim disciplinama, treba naglasiti da je efedrin na listi zabranjenih supstanci Međunarodnog olimpijskog komiteta (IOC).

Efedrin može imati brojne neželjene učinke. Među najčešće se ubrajaju: drhtavice ruku, znojenje, ubrzan rad srca, povišen krvni tlak, vrtoglavica i osjećaj unutarnjeg nemira. Štoviše, FDA je dokumentirala 40 smrtnih slučajeva i više od 800 štetnih učinaka povezanih sa upotrebom efedrina. Medicinska upotreba efedrina je uglavnom ograničena na upotrebu kao nazalnog vazokonstriktora kod hunjavice.

Poznata Paracelsusova izreka „Svaki lijek je otrov, ovisno o dozi“ svakako je primjenjiva i na prirodne stimulanse. Svaki od njih, uz određen broj blagotvornih svojstava, sa sobom nosi i potencijalne rizike za zdravlje koji u najvećoj mjeri ovise o unesenoj dozi. Stoga je kod upotrebe prirodnih stimulansa, od izuzetne važnosti biti educiran o djelovanju pojedine aktivne tvari. Svakako je prije upotrebe najbolje konzultirati stručnjaka. Valja imati na umu i da „prirodno“ ne znači „sigurno“ i misleći da su stimulansi koje nam „servira“ priroda potpuno bezopasni, zaboraviti na oprez.

Dr.sc. Darija Vranešić Bender

Tekst objavljen u časopisu Doktor u kući, studeni 2008.