Darija Vranešić Bender

Datum objave: 13. 11. 2017.

Gestacijski dijabetes javlja se u 3-7 % trudnica, a učestalost je očekivano veća u pretilih trudnica.

Budući da visoke razine glukoze u krvi tijekom trudnoće ometaju rast fetusa i mogu predstavljati prijetnju za njegovo zdravlje, u mnogim zemljama se rutinski provodi OGTT (oralni glukoza tolerans test) između 24 i 28 tjedna, dakle uoči ili na početku trećeg tromjesečja trudnoće. Naime, gestacijski dijabetes obično se ne pojavljuje prije druge polovice trudnoće. Neke žene izložene su većem riziku od pojave gestacijskog dijabetesa od drugih. Rizik je veći u trudnica s prekomjernom tjelesnom masom, u žena koje u obitelji imaju povijest dijabetesa tip II, koje su starije od 35 godina i one koje su u ranijim trudnoćama rodile dijete teže od 5 kg. Žene s jednim ili više nabrojanih čimbenika rizika testirat će se na gestacijski dijabetes i prije 24. tjedna trudnoće.

Čini se da inzulinska rezistencija (stanje karakterizirano visokom razinom inzulina i smanjenim transportom molekula glukoze u tjelesne stanice) igra ključnu ulogu u razvoju gestacijskog dijabetesa. U žena s inzulinskom rezistencijom normalne fiziološke promjene koje se javljaju u trudnoći vode ka povišenoj razini glukoze u krvi. Visoka razina glukoze u majčinoj krvi povećava zalihe masnog tkiva fetusa i ometa normalan razvoj. Inzulinska rezistencija jenjava i razina glukoze u krvi se vraća u normalne okvire nakon poroda u većini slučajeva. Međutim, istraživanja su pokazala da gotovo polovica trudnica s gestacijskim dijabetesom razvije dijabetes tip II tijekom sljedećih pet godina.

U velikom broju slučajeva, gestacijski dijabetes  se može držati pod kontrolom pravilnom prehranom i tjelesnom aktivnošću.

Najbolje strategije za prevenciju gestacijskog dijabetesa su održavanje adekvatne tjelesne mase (prije i tijekom trudnoće), redovita tjelesna aktivnost i pravilna prehrana. Također, postizanje i održavanje poželjne tjelesne mase nakon trudnoće smanjuje rizik razvoja dijabetesa tip II kasnije u životu.

Prehrambena terapija gestacijskog dijabetesa obično podrazumijeva unos hrane prema propisanom planu dijabetičke dijete. Također, vrlo je važno redovito praćenje prehrambenog unosa, razine glukoze u krvi i tjelesne mase. Svim trudnicama preporučuje se umjerena tjelovježba.

Dijeta za oboljele od gestacijskog dijabetesa sastoji se od nešto višeg udjela proteina (do 20 %) i nešto nižeg udjela ugljikohidrata (45 – 50 %) te umjerene količine masti (30 – 35 %). Vrlo se često spominje kako je referentni energetski unos za dijetu kod gestacijskog dijabetesa 1800 kcal, međutim, uvijek je bolje krojiti dijetu prema individualnim potrebama uz stalno praćenje razine glukoze u krvi.

Općenito, kalorijski unos valja podesiti tako da se promovira adekvatan dobitak na tjelesnoj masi. Dnevni prehrambeni unos valja raspodijeliti na 3 glavna obroka i 2-3 međuobroka. Redoviti, unaprijed planirani obroci i međuobroci glavni su element u regulaciji razine glukoze u krvi. Budući da ugljikohidrati najviše utječu na razinu glukoze u krvi, posebnu pažnju treba obratiti na količinu i kvalitetu ugljikohidrata koje trudnica unosi. Osobito treba izbjegavati jednostavne šećere i konzumni bijeli šećer, a prednost treba davati ugljikohidratima koji posjeduju nisku vrijednost glikemijskog indeksa. Prehrana treba obilovati neprobavljivim prehrambenim vlaknima. Pokazalo se da dijeta bogata prehrambenim vlaknima uvjetuje bolju kontrolu glukoze u krvi i osjećaja gladi.

Uloga dodataka prehrani u prevenciji i suportivnoj terapiji gestacijskog dijabetesa

Čini se kako je primjena probiotika potpuno neškodljiv način prevencije gestacijskog dijabetesa, a indicije o tim spoznajama nude nam novije znanstvene studije. Posebno intrigiraju studije koje se tiču sastava majčine mikrobiote te ranih intervencija u mikrobiotu djeteta i rizik od razvoja debljine i dijabetesa kod djece. Naime, pretilost u trudnica povezana je s povećanim rizikom komplikacija i neželjenih ishoda za majku i dijete. Pretile trudnice imaju povećan rizik od hipertenzije u trudnoći, preeklampsije  i gestacijskog dijabetesa. Indeks tjelesne mase djeteta i rizik od pretilosti u odrasloj dobi povezani su s gestacijskim prirastom na tjelesnoj masi majke.  Tijekom posljednjih nekoliko godina sve je više interesa za međuovisnost sastava mikrobiote i pretilosti, a nekoliko studija pokazalo je kako primjena probiotika može povoljno utjecati na metabolički profil majke kao i poboljšanu kontrolu serumskog inzulina, smanjenje rizika gestacijskog dijabetesa te smanjenje rizika od preeklampsije. Također, objavljene su intervencijske studije i metaanalize koje pokazuju poboljšanu kontrolu glikemije u trudnica s gestacijskim dijabetesom koje su koristile probiotike kroz nekoliko tjedana.

Sve je više znanstvenih dokaza koji ukazuju da primjena vitamin D može pospješiti osjetljivost na inzulin i toleranciju glukoze, međutim, još uvijek nije jasno može li primjena vitamin D prevenirati gestacijski dijabetes. Ipak, budući da brojne studije ukazuju na sve veću učestalost nedostatka vitamina D u trudnica, uputno je koristiti 600 IJ vitamin D svakodnevno tijekom cijele trudnoće.  

Tijekom posljednjih nekoliko godina velik je interes za primjenom mio-inozitola u žena oboljelih od sindroma policističnih jajnika koje imaju poteškoća s postizanjem začeća.

Mio-inozitol je prirodni oblik inozitola, jedne vrste ugljikohidrata koja se nalazi u voću, povrću, orašastim plodovima i žitaricama. Mehanizam djelovanja mio-inozitola u obliku dodatka prehrani temelji se na sniženju hiperinzulinemije i korekciji funkcije jajnika.

Nekoliko manjih istraživanja ukazalo je na učinkovitost mio-inozitola na smanjenje markera inzulinske rezistencije te se smatra da bi primjenu ovog dodatka prehrane trebalo razmotriti od prvog tromjesečja trudnoće, posebice u žena koje se svrstavaju u rizične skupine (primjerice u onih čiji je roditelj obolio od dijabetesa tip2). Obično se primjenjuje u dozi od 2 grama.

Pošalji prijatelju na email

Komentari