Prehrana u dječjim vrtićima

Promicanje pravilne prehrane u dječjoj dobi znači smanjivanje kasnijeg rizika od bolesti poput kardiovaskularnih, dijabetesa tip II, karcinoma, gojaznosti i osteoporoze.

Reforma prehrane u hrvatskim vrtićima dinamičan je proces koji bi se trebao odvijati u skladu s novim znanstvenim spoznajama i razvojem modernih prehrambenih proizvoda prilagođenih djeci.

Osobitosti prehrane djece vrtićke dobi
Nakon hranjenja majčinim mlijekom ili dojenačkom formulom, djetetu se prva kruta ili kašasta hrana daje u dobi od 4 do 6 mjeseci. Započinjanje s drugom hranom prije nije potrebno, a može izazvati gušenje ili povećati rizik od alergija na hranu. Kao prva hrana preporučaju se žitarice (riža) u kombinaciji s majčinim mlijekom ili formulom.. Zatim se započinje s kašicama od voća i povrća. Nakon pojave zubi, može se davati hrana izraženije teksture. Za dob 6-12 mjeseci to su usitnjeno voće, povrće i meso. Nakon navršenog 9. mjeseca moguće je davati žumanjak, a bjelanjak se ne preporuča za dojenačku dob. Punomasno kravlje mlijeko se uvodi nakon 1. godine. Sol i šećer nije potrebno dodavati kako bi se hrana učinila ukusnijom jer djeca imaju puno jači osjet okusa nego odrasli.

Čim dijete postane neovisnije, treba ga poticati da se hrani samo. Za djecu dobi 1-3 godina se preporučaju 3 obroka i 3 međuobroka dnevno. Nakon 1. godine, svu tekućinu treba nuditi iz šalice.

U dobi od 5 godina i kasnije, prehrana postaje sličnija onoj kakva se preporuča odraslima.

Situacija u RH i aktualne inicijative
Prošle je godine mnogo učinjeno po pitanju stvaranja novih službenih preporuka za prehranu u dječjim vrtićima. Nove smjernice uključuju preporuke o udjelu zasićenih masti, jednostavnih šećera te prehrambenih vlakana u prehrani dojenčadi (6-12 mjeseci) i djece (1-6 godina).

Osnovne prednosti novih prehrambenih standarda i jelovnika su;
• Prehrana se temelji na cjelovitim žitaricama, sezonskom voću i povrću
• U jelovnike se uvode nove vrste mahunarki
• U skupini mesa prednost se daje mesu peradi, kunićevine, teletine i janjetine
• U skupini mlijeka i mliječnih proizvoda naglasak je na fermentiranim mliječnim proizvodima te je određen minimalni udio mliječne masti za pojedinu dob
• Izvori masti bogati su nezasićenim, a siromašni zasićenim masnim kiselinama (maslinovo, bućino, repičino ulje), a kao namazi se koriste margarin i maslac
• Prilikom pripreme jela koristi se svježe začinsko bilje
• U smjernice su uključene i preporuke o adekvatnom unosu vode
• Veća je uključenost roditelja

Tablica. Preporučene vrste namirnica po obrocima u dječjem vrtiću za djecu od 1-6 godina

Prehrambene potrebe djece - koliko se zadovoljavaju u vrtićima
U programu Ministarstva zdravstva navode se preporuke za dnevni unos energije i nutrijenata u dječjim vrtićima, vrijeme serviranja, preporučeni broj obroka ovisno o duljini boravka i preporučena učestalost unosa različitih skupina namirnica. Dane su i tablice koje navode preporučene namirnice unutar jedne skupine.

Preporuke za unos energije i nutrijenata vrijede za normalno uhranjenu i umjereno tjelesno aktivnu djecu. Prema preporukama najmanje 50 % unosa trebaju osigurati namirnice životinjskog podrijetla kako bi se osigurala sve esencijalne aminokiseline. Istaknuta je donja granica za unos masti budući da se preporuke za smanjenje unosa masti koje vrijede za odrasle ne smiju primjenjivati u djece.

Unos jednostavnih šećera treba svesti na minimum, a preporuka Ministarstva zdravstva je da bi unos energije jednostavnim šećerima izuzev laktoze trebao biti manji od 10 %.

Hrana čija je upotreba u dječjim vrtićima navedena kao nepoželjna je ona koja najčešće izaziva alergijske reakcija te hrana bogata „lošim“ mastima i jednostavnim šećerima. Spomenuti su i light mliječni proizvodi jer u prehrani djece restrikcija unosa masti i energije nije preporučljiva. Za dojenčad se ne preporuča med zbog moguće kontaminacije sporama Clostridium botulinum koje ne predstavljaju opasnost za stariju djecu s razvijenim gastrointestinalnim sustavom.
Istaknuta je i važnost dostupnosti pitke vode.

Implementacija programa
Donošenje i provedba preporuka za prehranu djece je dinamičan proces, budući da se i u domeni prehrambene industrije stalno događaju promjene. Najbolji primjer je margarin, koji se danas zbog tehnoloških inovacija proizvodi bez trans masnih kiselina i stoga više ne izaziva negodovanje nutricionista.

Za provedbu programa u praksu nužna je suradnja zaposlenika u vrtićima, nutricionista i roditelja.
Nekoliko je elemenata na koje treba obratiti pažnju:
• Potrebno je uvažavati specifične nutritivne potrebe različitih dobnih skupina
• Broj obroka u vrtiću treba biti usklađen s duljinom boravka
• Hrana se dojenčadi daje na djetetov zahtjev, a za djecu dobi 2 godine i stariju razmak između obroka ne bi trebao biti veći od 2-3 h
• Roditelji trebaju informirati odgajatelje o alergijama na hranu
• Ukoliko dijete ne podnosi laktozu, potrebno je osigurati kalcij iz drugih izvora
• Važno je stvoriti prilike za tjelesnu aktivnost
• Roditelje i odgajatelje je potrebno educirati o osnovnim principima pravilne prehrane
• Vrlo je važno osigurati zdravstvenu ispravnost hrane
• Atmosfera tijekom obroka treba biti ugodna
• Odgajatelji su djetetu uzor i djeca oponašaju njihove prehrambene navike te ponašanje za stolom

Edukativni pristup djeci
Poznato je da djeca ne žele jesti hranu koju ne vole. Međutim, sklonost pojedinoj hrani se uči, a proces učenja se sastoji od opetovanog nuđenja. Djetetu je njemu mrsku hranu potrebno ponuditi najmanje 8-10 puta. Novu hranu treba ponuditi na početku obroka kad je dijete gladno, a dobar razmak između dvije nove namirnice je tjedan dana.
Kako bi izazvali interes u djece za manje privlačnu hranu pokazalo se dobrim i dijete uključiti u pripremu jela. Dijete će rado pomoći u kuhinji i možete mu dati manje zahtjevne poslove usklađene uzrastu, npr. dijete može rukom usitniti listove salate ili ubacivati komadiće voća u jogurt. Korisno je istovremeno pričati zašto je voće i povrće dobro za zdravlje, zašto je meso peradi treba jesti češće nego crveno meso itd.

Uloga roditelja
Djeca čiji roditelji imaju pravilnu prehranu i sama se hrane pravilno i vjerojatno će i kao odrasle osobe zadržati dobre navike. Slično je i s navikama tjelesne aktivnosti.

Prije svega, roditelji trebaju osigurati zajedničke obroke. Hrana se ne smije koristiti u svrhu nagrade ili kazne. Svaka je hrana dopuštena, samo je važno koliko često i u kojoj količini. Isto tako, nije nužno da dijete pojede baš sve što mu se stavi na tanjur.
Djeca vole rutinu i poželjno im je obroke svakog dana davati u isto vrijeme. Djecu je potrebno naučiti da jedu kad su gladna. Zapravo, djeca dobi 3-5 godina su u stanju sama uskladiti količinu hrane i energetske potrebe. Međutim, zbog roditeljskoj uplitanja, ova se sposobnost gubi. Najbolji savjet za roditelje je kako oni trebaju osigurati raznoliku prehranu visoke nutritivne vrijednosti, a djetetu treba prepustiti konačnu odluku o vrsti i količine hrane.

Dr.sc. Darija Vranešić Bender

Članak objavljen na portalu [url="http://www.plivazdravlje.hr"]PLIVAzdravlje[/url]