Prehrana i maligne bolesti

Datum objave: 17. 05. 2007.

Znanstvenici različitih profila suglasni su da je pojava karcinoma stupnjevit proces koji se najčešće razvija tijekom desetaka godina, a nastanak raka ne obilježava datum dijagnoze koja ja zapisana u liječničkom izvješću. Karcinogeneza obuhvaća dugotrajno nakupljanje oštećenja na više bioloških razina i uključuje genetičke i biokemijske promjene u stanicama. Na svakoj od tih razina postoji mogućnost intervencije u svrhu prevencije, usporavanja ili čak zaustavljanja prijetvorbe zdravih stanica u maligne.

Prevencija

Utvrđeno je da se, u razvijenim zemljama, otprilike 30-40 % ukupno dijagnosticiranih karcinoma kod muškaraca, te čak do 60 % kod žena, može povezati sa različitim prehrambenim čimbenicima (1), što prehranu stavlja na drugo mjesto preventabilnih uzroka ovih opasnih bolesti, odmah nakon pušenja. U zemljama u razvoju, ovaj postotak iznosi 20 %, no posve je izvjesno da će sa usvajanjem prehrambenih navika modernog duštva, i ovaj postotak rasti (2).

Također je utvrđeno da su otprilike 1/5 do 1/3 najčešćih oblika raka, posebice raka dojke, kolona, endometrija bubrega i jednjaka, posljedica neadekvatne tjelesne mase i nedostatka tjelesne aktivnosti.

Prehrambeni čimbenici za koje postoje snažni dokazi da povećaju rizik za razvoj karcinoma uključuju pretilost, visok unos alkohola, aflatoksina i nekih procesiranih namirnica bogatih solju. Čimbenici koji vjerojatno povećavaju rizik uključuju visok unos mesnih prerađevina, solju konzerviranih namirnica i soli te konzumacija prevruće hrane i napitaka. Mogući zaštitni čimbenici uključuju voće i povrće te redovitu tjelesnu aktivnost (3).

Uloga prehrane u etiologiji nekih oblika karcinoma

Karcinom želuca
Vjeruje se da prehrana igra važnu ulogu u etiologiji ove bolesti; značajan broj dokaza sugerira da visok unos solju konzervirane hrane, posebice mesa i mesnih prerađevina, kao i same soli, povećava rizik za razvoj raka želuca, dok prehrana koju karakterizira visok uns voća i povrća taj rizik smanjuje (4). Buduće studije trebale bi utvrditi postoji li veza između konzumacije određenih namirnica i rizika od infekcije bakterijom Helicobacter pylori, kao i može li se prehranom modificirati rizik za razvoj raka koji je posljedica infekcije spomenutom bakerijom (5).

Karcinom kolorektuma
Incidencija karcinoma kolorektuma u razvijenim je zemljama gotovo 10 puta veća u odnosu na zemlje u razvoju, a vjeruje se da je 80 % ukupno dijagnosticiranih slučajeva ovog oblika karcinoma posljedica loših prehrambenih navika (6).

Određeni aspekti «zapadnjačke» prehrane smatraju se vodećim čimbenicima rizika za razvoj karcinoma kolorektuma.
Prema rezultatima nekih studija visok unos mesa, posebice prerađenog i konzerviranog solju, te visok unos masnoća povećava rizik od spomenute bolesti, dok povišen unos voća i povrća, prehrambenih vlakana, folne kiseline te kalcija povoljno djeluje na smanjenje istog rizika (7).

Karcinom dojke
Karcinom dojke je drugi najčešći oblik karcinoma općenito i najčešći oblik karcinoma kod žena. Incidencija karcinoma dojke otprilike je 5 puta veća u razvijenim nego u nerazvijenim zemljama i u Japanu (1).

Prehrambeni čimbenici za koje je poprilično dobro dokumentirano na imaju ulogu u etiologiji karcinoma dojke uključuju pretilost i konzumaciju alkohola. Postoje podaci prema kojima pretilost povećava rizik od razvoja karcinoma dojke kod žena u postmenopauzi za 50%. Pretilost u perimenopauzi, međutim, ne povećava rizik za razvoj karcinoma dojke, no često vodi ka pretilosti u kasnijim životnim razdobljima, a samim time i povećanju rizika za razvoj spomenutog karcinoma.

Čitav niz, dobro postavljenih studija, ukazuje na postojanje veze između konzumacije alkohola i rizika od karcinoma dojke. Uočeno je da konzumacija prosječno jednog alkoholnog pića svaki dan povećava rizik za razvoj karcinom za 10% (8).
Rezultati dosada objavljenih studija o utjecaju ostalih prehambenih čimbenika na rizik od razvoja karcinoma dojke, uključujući unos masnoća, mesa, mlijeka i mliječnih proizvoda, voća i povrća, prehrambenih vlakana te fitoestrogena još uvijek trebaju konkretnije potvrde.

Karcinom prostate
Prehrana bogata crvenim mesom, mliječnim proizvodima i životinjskim masnoćama često se povezuje uz povećanje rizika od razvoja karcinoma prostate, no rezultati studija iz ovog područja još su uvijek kontradiktorni zbog čega se zahtijevaju daljnja istraživanja (9).
Randomizirane, kontrolirane studije sugeriraju da bi unos vitamina E i selena mogao preventivno djelovati na razvoj karcinoma prostate, dok, s druge strane, unos beta-karotena ne utječe na rizik za razvoj spomenute bolesti.

Veliki broj studija bavio se promatranjem veze između unosa likopena, posebice putem proizvoda od rajčica, i rizika od razvoja karcinoma prostate i veliki broj studija dao je pozitivne rezultate (10). Ipak, konačni zaključci i dalje izostaju.

Prehrambene preporuke

Dokazi o utjecaju prehrane na rizik od razvoja karcinogenih bolesti prikupljeni su na temelju brojnih, različito postavljenih studija. Primjerice, vrlo važne hipoteze postavljene su na osnovu promatranja veza između konzumacije hrane u različitim regijama te incidencije karcinoma u istima, kao i na osnovu promatranja promjena u stopi pobola od karcinoma među populacijom nakon migracije iz jedne regije u drugu.

Snažne dokaze o utjecaju prehrane na razvoj različitih oblika karcinoma dale su studije u kojima su se uspoređivale prehrambene navike oboljelih od karcinoma i kontrolnih subjekata. Mnoge od ovih opservacijskih humanih studija potvrđene su i eksperimantalnim studijama na životinjama.

Trenutne prehrambene preporuke, kreirane sa ciljem prevencije razvoja karcinoma, uglavnom su nastale na osnovi epidemioloških studija koje su uspoređivale prehrambene navike razlitičih zemalja sa niskom i visokom incidencijom određenih oblika karcinoma (11).

Te preporuke se mogu svesti na 6 osnovnih koraka prevencije:

  • Održavanje adekvatne tjelesne mase tako da BMI (indeks tjelesne mase) bude u rasponu od 18.5 – 24.9
  • Redovito provođenje tjelesne aktivnosti
  • Ograničena konzumacija alkohola, maksimalno 1 jedinica dnevno
  • Adekvatan unos raznovrsnog voća i povrća, minimalno 400 g dnevno
  • Ograničen unos zasićenih masnoća i soli
  • Ograničen unos procesiranih proizvoda, posebice mesa i mesnih prerađevina
  • Dijetoterapija oboljelih

    Loš nutritivni status često je očekivani dio tijeka maligne bolesti i njene terapije. Učestalost gubitka tjelesne mase i malnutricije u bolesnika prisutno je u od 9% (bolesnici s karcinomom dojke) do 80% (bolesnici s karcinomom jednjaka). Nadalje, čak 20% bolesnika oboljelih od karcinoma umire zbog pothranjenosti, a ne zbog same bolesti. Bolesnici s karcinomom pluća, jednjaka, želuca, debelog crijeva, rektuma, jetre i gušterače izloženi su najvećem riziku od gubitka tjelesne mase i posljedičnoj malnutriciji, dok bolesnici s karcinomom dojke, leukemijama, sarkomima i limfomima imaju niži rizik za gubitak tjelesne mase. Malnutricija je učestalija kod bolesnika sa solidnim tumorima, u starijoj životnoj dobi i kod onih kod kojih je došlo do izrazite progresije bolesti. Varijacije učestalosti malnutricije primarno su ovisne o organu zahvaćenim tumorom, ali mogu se pojaviti i zbog različitih kriterija koji se koriste za definiranje malnutricije; dobi; veličini, stadiju i vrsti tumora i terapiji.

    Malnutricija u bolesnika s dijagnozom karcinoma povezuje se s:

    - Povećanom incidencijom smrtnosti
    - Skraćenim vremenom preživljenja
    - Smanjenom kvalitetom života
    - Smanjenim funkcionalnim statusom

    Klinička prehrana onkoloških bolesnika

    Teza «Hranjenjem bolesnika hranimo tumor.» napuštena je u znanstvenim krugovima te se adekvatna nutritivna podrška smatra esencijalnom u ovoj skupini bolesnika.

    Uobičajeni protokol za prehranu onkoloških bolesnika uključuje energetski unos od 30-35 kcal po kilogramu tjelesne mase i po danu, 1-2 g aminokiselina po kilogramu tjelesne mase i po danu, a udio masti treba činiti 30 – 50 % u ukupnom energetskom unosu.
    Novija saznanja o ulozi citokina u razvoju kaheksije te sposobnosti omega-3 eikozapentaenske masne kiseline (EPA) u blokadi aktivnosti citokina postavila su temelj za uvođenje dodataka omega – 3 masnih kiselina u prehranu onkoloških bolesnika (14).

    Oralni suplementi ili artificijelna prehrana?

    Oralna primjena enteralnih pripravaka indicirana je kada je spontano hranjenje nedovoljno, odnosno kada je energetsko – proteinski unos suviše nizak, a osoba ima mogućnost ingestije, apsorpcije i probave hrane. Nedavno objavljana metaanaliza obradila je pet randomiziranih kontroliranih studija koje su uspoređivale oralnu suplementaciju, placebo ili prehranu bez oralnih nadomjestaka. Dobitak na tjelesnoj masi i preživljenje je bilo značajno bolje u skupinama koje su dobivale oralni suplement.

    Klinička prehrana onkoloških bolesnika posebice je važna u razdoblju prije i nakon operacije. Danas je neupitna činjenica da teško pothranjeni bolesnici imaju povoljniju prognozu ukoliko su primali pre- i postoperativnu nutritivnu podršku. Enteralna nutritivna podrška pokazala je bolje rezultate od parenteralne (12).

    Dr.sc. Darija Vranešić; Iva Alebić, dipl.ing.

    Članak u cijelosti objavljen na portalu PLIVAMed.net

    Literatura
    (1) Parkin DM. Global cancer statistics in the year 2000. Lancet Oncol 2001; 2(9):533-543.
    (2) James WP. Nutrition and cancer--translating science into practice. Symposium summary. Forum Nutr 2003; 56:187-188.
    (3) Ray A. Cancer preventive role of selected dietary factors. Indian J Cancer 2005; 42(1):15-24.
    (4) Palli D. Epidemiology of gastric cancer: an evaluation of available evidence. J Gastroenterol 2000; 35 Suppl 12:84-89.
    (5) Megraud F, Lehours P. Helicobacter pylori and gastric cancer prevention is possible. Cancer Detect Prev 2004; 28(6):392-398.
    (6) Campos FG, Logullo Waitzberg AG, Kiss DR, Waitzberg DL, Habr-Gama A, Gama-Rodrigues J. Diet and colorectal cancer: current evidence for etiology and prevention. Nutr Hosp 2005; 20(1):18-25.
    (7) Ohigashi H, Murakami A. Cancer prevention with food factors: alone and in combination. Biofactors 2004; 22(1-4):49-55.
    (8) Michels KB. The role of nutrition in cancer development and prevention. Int J Cancer 2005; 114(2):163-165.
    (9) Chong P, Rashid P.

    Can we prevent prostate cancer? Aust Fam Physician 2005; 34(4):265-267.
    (10) Campbell JK, Canene-Adams K, Lindshield BL, Boileau TW, Clinton SK, Erdman JW, Jr. Tomato phytochemicals and prostate cancer risk. J Nutr 2004; 134(12 Suppl):3486S-3492S.
    (11) Gotay CC. Behavior and cancer prevention. J Clin Oncol 2005; 23(2):301-310.
    (12) Nitenberg G, Raynard B. Nutritional support of the cancer patient: issues and dilemmas. Crit Rev Oncol Hematol 2000; 34(3):137-168.
    (13) Capra S, Ferguson M, Ried K. Cancer: impact of nutrition intervention outcome--nutrition issues for patients. Nutrition 2001; 17(9):769-772.
    (14) Basics in Clinical Nutrition. Galen and ESPEN, 2004.

    Pošalji prijatelju na email
    Ključne riječi: karcinom,

    Komentari