Poznati psiholog Hrvoje Maleković odgovara na aktualna pitanja

1. Možete li nam opisati koji su razlozi pojave psiholoških problema koji se javljaju kod kriznih situacija kao što je samoizolacija? 

Samoizolacija zbog virusa COVID-19 donijela je sa sobom zdravstvenu problematiku koja nije samo biološke, već i mentalne prirode. S psihološkog aspekta, ljudi općenito imaju potrebe koje nisu toliko vidljive. Nezadovoljavanje tih potreba na dulji period ima sličan rezultat kao trajna glad ili nedostatak seksa. Također, u literaturi se govori o potrebama za ljubavlju i pripadanjem, kompetencijom, autonomijom, kontrolom i dr. U početku dolazi do osjećaja nelagode, a zatim i frustracije. Teška prilagodba pojedinca samoizolaciji proizlazi iz nemogućnosti zadovoljavanja svih ovih potreba. Dodatno, dolazi do pojave zabrinutosti povezane s budućnosti, pogotovo zbog financijske i ekonomske problematike. 

2. Kako možemo spriječiti njihovu pojavu? Postoje li neke tehnike samopomoći?

U medijima se često mogu pročitati različite metode „ublažavanja anksioznosti zbog izolacije“. Te su metode samo djelomično učinkovite stoga što ovdje uglavnom govorimo o stanju frustracije zbog nezadovoljenih psiholoških potreba, a ne o anksioznostima koje bi se trebale liječiti farmakološkim sredstvima i psihoterapijom. Kad bi se takve metode nudile kod zadovoljavanja bioloških potreba zvučale bi: „Naučite 5 metoda koje će vam smanjiti anksioznost zato što već neko vrijeme niste jeli ili se sexali“.

Stoga je bolje djelomično zadovoljiti potrebu. U slučaju da se radi o nezadovoljenoj potrebi za pripadanjem, popijte virtualnu kavu s nekim uz videopoziv. Kod nezadovoljene potrebe za kompetencijom, zbog nemogućnosti odlaska na posao, naučite neku novu vještinu, npr. crtanje, ikebanu i slično, a kod nezadovoljene potrebe za kretanjem možete pokušati meditirati ili u svoj dnevni raspored uvrstiti vježbanje kod kuće. Kreativnost je bitna, a svatko može za sebe odabrati ono što mu najviše odgovara. U slučaju da se razvije pravo anksiozno stanje, najbolje se obratiti stručnjacima za pravi vid pomoći, na raspolaganju je desetak brojeva telefona koji pokrivaju cijeli teritorij Republike Hratske.

3. Zašto nam je toliko teško promijeniti svakodnevne navike i biti disciplinirani za boljitak zajednice?  

Ljudsko društvo konstantno živi u procesu promjene, često je ta promjena spora pa nam se čini kao da živimo u periodu stabilnosti. Pandemija je ubrzala promjenu. S obzirom da se prema istraživanjima otprilike 80 % ljudi opire promjeni i tu bi se mogao potražiti uzrok trenutnim psihičkim stanjima. Opiranje promjeni uglavnom proizlazi iz nepoznavanja procesa promjene. Razumijevanje i prihvaćanje promjene i pravilna primjena tehnika rješavanja problema uz malo kreativnosti i sreće može izrazito povoljno utjecati na poboljšanje stanja.

4. Koje su najranjivije populacijske skupine u takvim situacijama?

Većina ljudi će ovaj vremenski period preživjeti bez trajnih poteškoća, zbog toga što imaju razvijenu otpornost i „elastičnost“ (eng. resilience). Međutim, kod manjeg broja pojedinaca postoji opasnost da se razviju posttraumatski stresni poremećaji, ili da se pogoršaju već prije dijagnosticirane bolesti iz psihijatrijske domene. Najranjiviji su kronični bolesnici, djeca i starije osobe, stoga što se njihova „elastičnost“ još nije stvorila ili se smanjila.

5. U jeku pandemije naš glavni grad istovremeno je zadesio i razoran potres. Kakav efekt na psihu ima takva kombinacija događaja?

Utjecaj takvih traumatskih događaja na psihu se zbraja. Kod onih kojima je oštećen dom teže je biti u samoizolaciji te se sve ove navedene poteškoće još više manifestiraju. Njima bi sustav, kao što to i čini, trebao pomoći da lakše prebrode ovaj težak period. U Republici Hrvatskoj se relativno često događaju različite krize te se zato „elastičnost“ i otpornost bolje razvijaju, a moglo bi se reći i da smo cijepljeni protiv nedaća.

Naš sugovornik je zaključio ovaj intervju poznatim stihovima Miroslava Krleže – Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pa ni vezda nebu, da nam nekak nebu.