Potpomognuta oplodnja i prehrana

„Legalan“ ili ne, opravdan ili ne, postupak potpomognute oplodnje svakako je željen korak na koji se posljednjih godina odlučuje sve više parova (i pojedinaca).Tempo današnje svakodnevice, profesionalni zahtjevi, individualne ambicije ali i socioekonomski uvjeti rezultiraju sve kasnijim zasnivanjem obitelji, odnosno planiranjem potomstva. Međutim, usprkos činjenici da se životni vijek posljednjih desetljeća znatno produžio, a kvaliteta života znatno poboljšala, ostaje činjenica da se minute na biološkom satu nisu pomakle. Sve viša životna dob (potencijalnih) roditelja u trenutku planiranja djeteta uzrok je neuspjelim pokušajima začeća, povišenim rizikom od pobačaja, prijevremenim porodima, komplikacijama u trudnoći i razvojnim anomalijama.

U razvijenim zemljama postotak neuspjelih pokušaja začeća penje se i do 15%. Drugim riječima, jedan od sedam parova ne može u željenom trenutku dobiti dijete, a ta je brojka nažalost i dalje u porastu.

Uzroci porasta učestalosti neplodnosti
Svakodnevna izloženost velikom broju štetnih čimbenika očituje se narušenom ravnotežom – tzv. homeostazom organizma i reperkusijama na hormonski sustav. Stoga, pribrojivši visokoj životnoj dobi i poremećaji prehrane, svakodnevni stres, nezdrav sedentarni način života i štetne navike, dobivamo rezultat koji je poražavajuć.

Kao uzrok ženske neplodnosti najčešće se navodi problematika policističnih jajnika, endometrioza, izostanak ciklusa i anovulatorni ciklusi, kronična upala, te anomalije i oštećenja spolnog sustava. Uzroci muške neplodnosti su bolesti, infekcije ili urođeni poremećaji koji dovode do smanjenja broja ili odsustva spermija u ejakulatu, nedovoljne pokretljivosti spermija ili neprohodnosti sjemenovoda.

Osim smetnji „mehaničke“ i infektivne prirode, ključan problem predstavlja i spomenuti hormonalni disbalans. Ukoliko se poremeti optimalan omjer spolnih hormona, naruši se funkcija spolnih žlijezda (jajnici i testisi) te se smanji proizvodnja i sazrijevanje spolnih stanica (jajnih stanica i spermija). Tome u sve većem opsegu doprinosi i današnja izloženost velikom broju kemijskih spojeva koji mogu sadržavati ksenoestrogene, alkil-fenole i ftalate koji svojom estrogenom aktivnošću ostvaruju biološki efekt na hormonalni sustav narušavajući njegovu primarnu ravnotežu. S obzirom na masovnu primjenu pesticida, fungicida i herbicida (koji sadržavaju te štetne kemikalije u visokom postotku), hormonalnih pripravaka u mesnoj industriji, te raznih bioaktivnih spojeva u industriji hrane općenito, od njihovog se utjecaja u današnje vrijeme teško – gotovo i nemoguće obraniti.

BMI kao dežurni krivac…
Kada mehaničku (opstruktivnu), infektivnu i kemijsku problematiku ostavimo po strani, ostaje još jedno područje – „boljka“, odnosno epidemija 21., stoljeća – pretilost te prateći metabolički poremećaji. Rapidan porast broja pretilih osoba, osim sa nizom kardiovaskularnih (srčano-krvožilnh), neuroloških i lokomotornih (koštano-zglobno-mišićnih) bolesti, povezuje se i s povišenom stopom šećerne bolesti, inzulinske rezistencije (neosjetljivosti) a posljedično tome i povećanom stopom neplodnosti.

Pogrešna prehrana i prekomjeran energetski unos, osim što dovodi do pretilosti, a vremenom i do razvoja inzulinske rezistencije i dijabetesa (šećerne bolesti) tip 2, uzrokuje povišenu razinu inzulina u krvi (hormon koji pomaže pri „ubacivanju“ glukoze u stanice). Povišene razine inzulina povisuju koncentraciju slobodnih cirkulirajućih formi spolnih hormona, što u slučaju hormona testosterona (u žena) dovodi do neželjenih reperkusija kao npr. pogoršanja sindroma policističnih jajnika. Na taj način poremećena funkcija jajnika i narušeno sazrijevanje folikula odnosno proizvodnja jajnih stanica smanjuju šansu za uspješno začeće.

Uslijed povećanog energetskog unosa i stvaranja masnih zaliha, povećava se i razina leptina. Leptin se popularno naziva i hormonom sitosti, a receptori mu se nalaze u hipotalamusu (središnji dio mozga) i u jajnicima. U većoj koncentraciji oslabljuje odgovor jajnika na gonadotropine (hormoni koji stimuliraju jajnike na lučenje ženskih spolnih hormona i sazrijevanje jajnih stanica). Taj mehanizam, kojim se također smanjuje mogućnost uspješne oplodnje, naročito je važan u potpomognutoj oplodnji. Kod te se, naime, metode primjenjuju se LH (luteinizirajući hormon) i FSH (folikul-stimulirajući hormon) u dozama 5-15% višim, kako bi se stimulirala ovulacija te je od velike važnosti optimalna osjetljivost i hormonalna ravnoteža.

Obje krajnosti poremećaja prehrane - pothranjenost i preuhranjenost – štetno utječu na plodnost oba spola. Svako odstupanje od optimalnog BMI (indeksa tjelesne mase), čija je idealna vrijednost 19-24 za žene, a 20-25 za muškarce, sa sobom nosi određeni rizik. Iako glavninu problema predstavlja pretilost (zbog navedenih mehanizama), niti prenizak BMI ne omogućuje normalno začeće. Žene s preniskim BMI-em i žene na „brzinskim“ dijetama teže ostaju trudne zbog suboptimalnog lučenja i regulacije hormona te čestih izostanaka ovulacije. Kod muškaraca, pothranjenost uzrokuje lošiju kvalitetu sjemena i smanjen broj spermija.

Uz napomenu da BMI veći od 30 u 50% slučajeva uzrokuje neuspjeh umjetne oplodnje, činit će se logičnima rezultati studija koji pokazuju kako i gubitak od 5% tjelesne mase (u periodu od šest mjeseci) doprinosi uspješnosti oplodnje te smanjuje rizik od pobačaja za čak 75% . S obzirom da je nakon prvog ciklusa umjetne oplodnje uspješnost začeća manja od 35% i tek nakon četvrtog ciklusa doseže 75%, potrebno je ustrajati na svakom čimbeniku koji bi poboljšao tu statistiku.

Hrana kao lijek
Postupci potpomognute i umjetne oplodnje – iako željeni i dugo očekivani (ponekad i do godinu dana), vrlo su stresni i zahtijevaju pripremu organizma – odmor, relaksaciju, detoksiciranje organizma i vitaminsku suplementaciju kao obavezan dio pripreme za taj velik korak.

Pravilna prehrana neophodna je – kako za pripremu organizma za trudnoću, tako i za pospješivanje umjetne oplodnje, minimiziranje pratećih nuspojava te oporavak organizma nakon postupka. Osim regulaciji tjelesne težine, pravilna prehrana optimizirat će kardiovaskularno zdravlje, spriječiti nastanak gestacijskog („trudničkog“) dijabetesa i smanjiti rizik od bolesti probavnog sustava, te umanjiti trudničku problematiku i rizike poput varikoznih vena, hemoroida, žgaravice, hipertenzije (povišenog krvnog tlaka), prijevremenog poroda i pobačaja.

Prehrana pri potpomognutoj i umjetnoj oplodnji treba organizmu osigurati idealan omjer makro- i mikro-nutrijenata, obilnu hidraciju (unos najmanje dvije litre tekućine dnevno) te ga držati podalje od štetnih čimbenika poput alkohola, kofeina i cigaretnog dima.
Osnovne sastavnice svakodnevnog jelovnika, raspoređenog u 3 glavna obroka i 2 međuobroka, trebale bi biti:

- ugljikohidrati: trebali bi osigurati do 60% dnevnog energetskog unosa; preporuča se unos što složenijih, „sporih“ šećera sa što nižim glikemijskim indeksom, u obliku cjelovitih žitarica, riže, povrća i voća

- proteini: trebali bi osigurati 15% dnevnog kalorijskog unosa; preporuča se konzumacija proteina pretežno biljnog porijekla – soja, leguminoze, arašidi (u nekoliko studija pokazan je pozitivniji učinak na plodnost nego kod proteina životinjskog porijekla)

- masti:trebale bi osigurati do 30% dnevnog kalorijskog unosa; preporuča se unos višestruko nezasićenih masti u obliku omega -3 masnih kiselina DHA i EPA (najbogatiji prirodni izvor je plava riba)) koje imaju zaštitni učinak na živčani, imunološki, endokrini (hormonlani) i kardiovaskularni sustav te potpomažu oplodnju. Višestruko nezasićene masne kiseline smanjuju upalne procese, povećavaju tkivnu osjetljivost na inzulin te pomažu u uspostavljanju hormonalne ravnoteže. Trebalo bi izbjegavati zasićene te trans-masne kiseline.

- vlakna: doprinose optimalnoj funkciji probavnog sustava, iako u prevelikoj količini mogu dovesti do nadutosti te smanjiti apsorpciju određenih vitamina

- vitamini: C, E, A, B3, B6, B12, folna kiselina.; odlični izvor vitamina su voće (osobito citrusi, ananas i avokado), povrće (osobito tamnozeleno lisnato povrće, brokula, rajčica), orašasti plodovi, cjelovite žitarice te meso, riba i morski plodovi (osobito za B12 kojeg nema u namirnicama biljnog porijekla)

- minerali: kalcij (osigurava optimalnu strukturu koštanog sustava majke i ploda), kalij (pomaže u izbjegavanju sindroma hiperstimulacije), cink (esencijalan u proizvodnji hormona), bakar, magnezij (nneizostavan u proizvodnji / sazrijevanju folikula), selen, željezo). S obzirom da postpartalna anemija (nakon poroda) zahvaća gotovo 30% žena, vrlo je bitno na vrijeme „napuniti“ rezerve željeza

Nije suvišno napomenuti da – s obzirom na preporuke o redovitoj konzumaciji ribe (naročito plave) – treba biti oprezan zbog opasnosti od previsokog unosa žive. Neke vrste ribe, naime, sadržavaju više koncentracije žive pa bi ih svakako trebalo izbjegavati; to su skuša, morski pas, tuna i sabljarka.

Izbjegnite odmagače
Osim namirnica s blagotvornim djelovanjem, neophodno je poznavati i namirnice koje je potrebno izbjegavati u prekomjernim količinama zbog njihova negativnog učinka na začeće i tijek trudnoće, a to su :
- alkohol
- kofeinski napitci
- konzervirana hrana
- jednostavni šećeri
- sol

Ana-Marija Liberati-Čizmek, dr.med.

Vitamini.hr