„Legalan“ ili ne, opravdan ili ne, postupak potpomognute oplodnje svakako je željen korak na koji se posljednjih godina odlučuje sve više parova (i pojedinaca).Tempo današnje svakodnevice, profesionalni zahtjevi, individualne ambicije ali i socioekonomski uvjeti rezultiraju sve kasnijim zasnivanjem obitelji, odnosno planiranjem potomstva. Međutim, usprkos činjenici da se životni vijek posljednjih desetljeća znatno produžio, a kvaliteta života znatno poboljšala, ostaje činjenica da se minute na biološkom satu nisu pomakle. Sve viša životna dob (potencijalnih) roditelja u trenutku planiranja djeteta uzrok je neuspjelim pokušajima začeća, povišenim rizikom od pobačaja, prijevremenim porodima, komplikacijama u trudnoći i razvojnim anomalijama.
U razvijenim zemljama postotak neuspjelih pokušaja začeća penje se i do 15%. Drugim riječima, jedan od sedam parova ne može u željenom trenutku dobiti dijete, a ta je brojka nažalost i dalje u porastu.
Uzroci porasta učestalosti neplodnosti
Svakodnevna izloženost velikom broju štetnih čimbenika očituje se narušenom ravnotežom – tzv. homeostazom organizma i reperkusijama na hormonski sustav. Stoga, pribrojivši visokoj životnoj dobi i poremećaji prehrane, svakodnevni stres, nezdrav sedentarni način života i štetne navike, dobivamo rezultat koji je poražavajuć.
Kao uzrok ženske neplodnosti najčešće se navodi problematika policističnih jajnika, endometrioza, izostanak ciklusa i anovulatorni ciklusi, kronična upala, te anomalije i oštećenja spolnog sustava. Uzroci muške neplodnosti su bolesti, infekcije ili urođeni poremećaji koji dovode do smanjenja broja ili odsustva spermija u ejakulatu, nedovoljne pokretljivosti spermija ili neprohodnosti sjemenovoda.
Osim smetnji „mehaničke“ i infektivne prirode, ključan problem predstavlja i spomenuti hormonalni disbalans. Ukoliko se poremeti optimalan omjer spolnih hormona, naruši se funkcija spolnih žlijezda (jajnici i testisi) te se smanji proizvodnja i sazrijevanje spolnih stanica (jajnih stanica i spermija). Tome u sve većem opsegu doprinosi i današnja izloženost velikom broju kemijskih spojeva koji mogu sadržavati ksenoestrogene, alkil-fenole i ftalate koji svojom estrogenom aktivnošću ostvaruju biološki efekt na hormonalni sustav narušavajući njegovu primarnu ravnotežu. S obzirom na masovnu primjenu pesticida, fungicida i herbicida (koji sadržavaju te štetne kemikalije u visokom postotku), hormonalnih pripravaka u mesnoj industriji, te raznih bioaktivnih spojeva u industriji hrane općenito, od njihovog se utjecaja u današnje vrijeme teško – gotovo i nemoguće obraniti.
BMI kao dežurni krivac…
Kada mehaničku (opstruktivnu), infektivnu i kemijsku problematiku ostavimo po strani, ostaje još jedno područje – „boljka“, odnosno epidemija 21., stoljeća – pretilost te prateći metabolički poremećaji. Rapidan porast broja pretilih osoba, osim sa nizom kardiovaskularnih (srčano-krvožilnh), neuroloških i lokomotornih (koštano-zglobno-mišićnih) bolesti, povezuje se i s povišenom stopom šećerne bolesti, inzulinske rezistencije (neosjetljivosti) a posljedično tome i povećanom stopom neplodnosti.
Pogrešna prehrana i prekomjeran energetski unos, osim što dovodi do pretilosti, a vremenom i do razvoja inzulinske rezistencije i dijabetesa (šećerne bolesti) tip 2, uzrokuje povišenu razinu inzulina u krvi (hormon koji pomaže pri „ubacivanju“ glukoze u stanice). Povišene razine inzulina povisuju koncentraciju slobodnih cirkulirajućih formi spolnih hormona, što u slučaju hormona testosterona (u žena) dovodi do neželjenih reperkusija kao npr. pogoršanja sindroma policističnih jajnika. Na taj način poremećena funkcija jajnika i narušeno sazrijevanje folikula odnosno proizvodnja jajnih stanica smanjuju šansu za uspješno začeće.
Uslijed povećanog energetskog unosa i stvaranja masnih zaliha, povećava se i razina leptina. Leptin se popularno naziva i hormonom sitosti, a receptori mu se nalaze u hipotalamusu (središnji dio mozga) i u jajnicima. U većoj koncentraciji oslabljuje odgovor jajnika na gonadotropine (hormoni koji stimuliraju jajnike na lučenje ženskih spolnih hormona i sazrijevanje jajnih stanica). Taj mehanizam, kojim se također smanjuje mogućnost uspješne oplodnje, naročito je važan u potpomognutoj oplodnji. Kod te se, naime, metode primjenjuju se LH (luteinizirajući hormon) i FSH (folikul-stimulirajući hormon) u dozama 5-15% višim, kako bi se stimulirala ovulacija te je od velike važnosti optimalna osjetljivost i hormonalna ravnoteža.
Obje krajnosti poremećaja prehrane - pothranjenost i preuhranjenost – štetno utječu na plodnost oba spola. Svako odstupanje od optimalnog BMI (indeksa tjelesne mase), čija je idealna vrijednost 19-24 za žene, a 20-25 za muškarce, sa sobom nosi određeni rizik. Iako glavninu problema predstavlja pretilost (zbog navedenih mehanizama), niti prenizak BMI ne omogućuje normalno začeće. Žene s preniskim BMI-em i žene na „brzinskim“ dijetama teže ostaju trudne zbog suboptimalnog lučenja i regulacije hormona te čestih izostanaka ovulacije. Kod muškaraca, pothranjenost uzrokuje lošiju kvalitetu sjemena i smanjen broj spermija.
Uz napomenu da BMI veći od 30 u 50% slučajeva uzrokuje neuspjeh umjetne oplodnje, činit će se logičnima rezultati studija koji pokazuju kako i gubitak od 5% tjelesne mase (u periodu od šest mjeseci) doprinosi uspješnosti oplodnje te smanjuje rizik od pobačaja za čak 75% . S obzirom da je nakon prvog ciklusa umjetne oplodnje uspješnost začeća manja od 35% i tek nakon četvrtog ciklusa doseže 75%, potrebno je ustrajati na svakom čimbeniku koji bi poboljšao tu statistiku.
Hrana kao lijek
Postupci potpomognute i umjetne oplodnje – iako željeni i dugo očekivani (ponekad i do godinu dana), vrlo su stresni i zahtijevaju pripremu organizma – odmor, relaksaciju, detoksiciranje organizma i vitaminsku suplementaciju kao obavezan dio pripreme za taj velik korak.
Pravilna prehrana neophodna je – kako za pripremu organizma za trudnoću, tako i za pospješivanje umjetne oplodnje, minimiziranje pratećih nuspojava te oporavak organizma nakon postupka. Osim regulaciji tjelesne težine, pravilna prehrana optimizirat će kardiovaskularno zdravlje, spriječiti nastanak gestacijskog („trudničkog“) dijabetesa i smanjiti rizik od bolesti probavnog sustava, te umanjiti trudničku problematiku i rizike poput varikoznih vena, hemoroida, žgaravice, hipertenzije (povišenog krvnog tlaka), prijevremenog poroda i pobačaja.
Prehrana pri potpomognutoj i umjetnoj oplodnji treba organizmu osigurati idealan omjer makro- i mikro-nutrijenata, obilnu hidraciju (unos najmanje dvije litre tekućine dnevno) te ga držati podalje od štetnih čimbenika poput alkohola, kofeina i cigaretnog dima.
Osnovne sastavnice svakodnevnog jelovnika, raspoređenog u 3 glavna obroka i 2 međuobroka, trebale bi biti:
- ugljikohidrati: trebali bi osigurati do 60% dnevnog energetskog unosa; preporuča se unos što složenijih, „sporih“ šećera sa što nižim glikemijskim indeksom, u obliku cjelovitih žitarica, riže, povrća i voća
- proteini: trebali bi osigurati 15% dnevnog kalorijskog unosa; preporuča se konzumacija proteina pretežno biljnog porijekla – soja, leguminoze, arašidi (u nekoliko studija pokazan je pozitivniji učinak na plodnost nego kod proteina životinjskog porijekla)
- masti:trebale bi osigurati do 30% dnevnog kalorijskog unosa; preporuča se unos višestruko nezasićenih masti u obliku omega -3 masnih kiselina DHA i EPA (najbogatiji prirodni izvor je plava riba)) koje imaju zaštitni učinak na živčani, imunološki, endokrini (hormonlani) i kardiovaskularni sustav te potpomažu oplodnju. Višestruko nezasićene masne kiseline smanjuju upalne procese, povećavaju tkivnu osjetljivost na inzulin te pomažu u uspostavljanju hormonalne ravnoteže. Trebalo bi izbjegavati zasićene te trans-masne kiseline.
- vlakna: doprinose optimalnoj funkciji probavnog sustava, iako u prevelikoj količini mogu dovesti do nadutosti te smanjiti apsorpciju određenih vitamina
- vitamini: C, E, A, B3, B6, B12, folna kiselina.; odlični izvor vitamina su voće (osobito citrusi, ananas i avokado), povrće (osobito tamnozeleno lisnato povrće, brokula, rajčica), orašasti plodovi, cjelovite žitarice te meso, riba i morski plodovi (osobito za B12 kojeg nema u namirnicama biljnog porijekla)
- minerali: kalcij (osigurava optimalnu strukturu koštanog sustava majke i ploda), kalij (pomaže u izbjegavanju sindroma hiperstimulacije), cink (esencijalan u proizvodnji hormona), bakar, magnezij (nneizostavan u proizvodnji / sazrijevanju folikula), selen, željezo). S obzirom da postpartalna anemija (nakon poroda) zahvaća gotovo 30% žena, vrlo je bitno na vrijeme „napuniti“ rezerve željeza
Nije suvišno napomenuti da – s obzirom na preporuke o redovitoj konzumaciji ribe (naročito plave) – treba biti oprezan zbog opasnosti od previsokog unosa žive. Neke vrste ribe, naime, sadržavaju više koncentracije žive pa bi ih svakako trebalo izbjegavati; to su skuša, morski pas, tuna i sabljarka.
Izbjegnite odmagače
Osim namirnica s blagotvornim djelovanjem, neophodno je poznavati i namirnice koje je potrebno izbjegavati u prekomjernim količinama zbog njihova negativnog učinka na začeće i tijek trudnoće, a to su :
- alkohol
- kofeinski napitci
- konzervirana hrana
- jednostavni šećeri
- sol
Ana-Marija Liberati-Čizmek, dr.med.
Vitamini.hr