Pomažu li dodaci prehrani u epidemiji COVIDa-19?

Od početka epidemije COVIDa-19 uočen je višestruki porast interesa za poznatim imunostimulansima, ali i ostalim vitaminima i mineralima koji podržavaju zdravlje cijelog organizma.

Što kaže struka?

Ekspertno mišljenje i praktične smjernice za nutritivnu potporu bolesnika s infekcijom COVID-19 Europskog društva za kliničku prehranu i metabolizam (ESPEN) navodi kako je suplementacija ili nadomjesna primjena vitamina dio konvencionalnog nutritivnog pristupa prevenciji virusnih infekcija u svrhu potencijalnog smanjenja negativnog učinka bolesti. Prema praktičnim smjernicama ESPEN-a, poseban naglasak stavlja se na nadomjesnu primjenu vitamina i minerala posebno kod pothranjenih osoba (1). 

Vitamin D

Temeljem dosadašnjih istraživanja možemo postaviti hipotezu kako dobar status vitamina D može smanjiti rizik virusnih epidemija na više načina. Adekvatna razina vitamina D neupitno je važna za održanje mineralne gustoće kosti te mišićne mase i snage, a loš status vitamina D veže se uz maligne, kardiovaskularne, autoimune i neurološke bolesti te kronične respiratorne bolesti, dijabetes i hipertenziju. Upravo se ove bolesti povezuju s najvećim brojem smrtnih ishoda među oboljelima od COVID-19. 

Rizične skupine u pandemiji COVID-19 su osobe starije dobi i bolesnici s kroničnim bolestima, upravo one skupine u kojima se bilježe niske vrijednosti vitamina D u krvi. Nadalje, izbijanje epidemije dogodilo se u trenutku kad zbog sezonskih varijacija populacija ima najniže vrijednosti vitamina D u krvi. Posebno rizična skupina u kojoj se bilježi veća smrtnost i teži oblici bolesti su pretile osobe i pušači, kod kojih se također bilježe prosječno niže vrijednosti vitamina D u krvi (11, 14). 
Caccialanza i suradnici u radu u kojem predstavljaju pragmatični nutritivni protokol za COVID-19 pacijente objavljenom 3. travnja 2020. u časopisu Nutrition navode kako se u slučaju laboratorijski potvrđenog nedostatka vitamina D promptno treba uvesti nadoknadu kolekalciferolom (D3). Također, ističu važnost adekvatne nutritivne potpore oboljelih kako bi izbjegli pothranjenost koja je idealna podloga za razvoj upalnih procesa te zatajenja pluća (2).

Vitamin A

Drugi primjer je vitamin A, kao poznati “anti-infektivni” vitamin budući da brojni sustavi obrane od infekcije ovise o adekvatnoj opskrbi ovim vitaminom. Primjerice, nedostatak vitamina A povezuje se s ospicama i proljevima, a ospice mogu pokazati tešku kliničku sliku u djece s nedostatkom vitamina A. Nadalje, postoje znanstveni dokazi koji ukazuju da nadomjesna primjena vitamina A smanjuje pobol i smrtnost u različitim infektivnim bolestima  poput ospica, proljeva, HIV infekcije i malarije. Suplementacija vitaminom A može pružiti izvjesnu zaštitu  protiv drugih smrtonosnih bolesti uključujući malariju, infektivne bolesti pluća i HIV. Na eksperimentalnim modelima, utjecaj infekcije infektivnim virusom bronhitisa (IBV), vrste koronavirusa, bio je izraženiji u pilića hranjenih dijetom deficitarnom vitaminom A u usporedbi s pilićima hranjenih dijetom s adekvatnom količinom vitamina A. Zaključno, vitamin A se pokazao kao potencijalna obećavajuća nadomjesna terapija u suzbijanju novog koronavirusa te zaštiti respiratorne funkcije (15, 16).

Općenito, niske razine ili nedovoljan unos mikronutrijenata poput vitamina A, E, B6 i B12, cinka i selena povezuju se s neželjenim kliničkim ishodima tijekom virusnih infekcija (12). Ove postavke potvrđene su i u nedavno objavljenom pregledu autora Zhang i Liu koji su predložili da se osim određivanja vitamina A i D razmotri i procjena statusa vitamina B kompleksa, vitamina C, omega-3 masnih kiselina, selena, cinka i željeza u bolesnika s infekcijom COVID-19 (16).

Vitamini B-skupine

Heterogena skupina B vitamina povezuje se sa povoljnijim kliničkim ishodima kod pacijenata s virusnom infekcijom. Posebno se ističe vitamin B2, koji u kombinaciji sa UV zračenjem smanjuje koncentraciju virusa MERS-CoV u plazmi (7). Također, vitamin B3 pokazuje snažno protuupalno djelovanje tijekom liječenja oboljelih koji zahtijevaju mehaničku ventilaciju. Dakle, adekvatna nadomjesna primjena ove skupine vitamina može značajno doprinijeti jačanju imunološkog odgovora oboljelih (8).

Vitamin C

Ovaj vodotopljivi vitamin dobro je poznat po svojoj ulozi antioksidansa te u sintezi kolagena i vezivnog tkiva. Također, podupire funkciju imunosnog sustava te štiti od infekcije uzrokovane koronavirusom. Istraživanja pokazuju kako vitamin C povećava otpornost životinjskih modela na infekciju virusom COVID-19. Vitamin C također djeluje i kao blagi antihistaminik te može osigurati olakšanje simptoma gripe poput kihanja, nazalne kongestije te problema sa sinusima. Također, suplementacija vitaminom C pokazala se učinkovitom kod smanjenja incidencije upale pluća, što znači da bi ovaj vitamin mogao biti učinkovit u liječenju koronavirusom koji najčešće zahvaća upravo dišni sustav (16). 

Krajem ožujka 2020. godine Erol objavljuje meta-analizu koja potvrđuje kako intravenozna primjena vitamina C može biti učinkovita suportivna terapija u ranijim fazama liječenja posljedica infekcije COVID-19. Naime, upala pluća uzrokovana ovim virusom uzrokovana je hiperaktivacijom stanica imunosnog sustava, a vitamin C djeluje kao učinkoviti imunosupresor te smiruje upalu (3).

Omega-3 masne kiseline

Omega-3 masne kiseline imaju brojne blagotvorne učinke poput protuupalnog djelovanja te modulacije upale. Protektin D1, bioaktivni lipid derivat omega-3 masnih kiselina, pokazao se djelotvornim u smanjenju brzine replikacije virusa gripe. Kombinacija s postojećom terapijom za gripu, pokazala se djelotvornom u potpunom minimiziranju smrtnosti od gripe na životinjskim modelima. Stoga se omega-3 masne kiseline mogu razmatrati kao potencijalna nadomjesna terapija u liječenju novog koronavirusa (10, 16). 

Selen

Ovaj esencijalan element u tragovima ima izuzetno važnu ulogu u obrani našeg organizma od infektivnih bolesti. Tako deficit selena ne samo da uzrokuje oksidativni stres što utječe na slabljenje imunosnog odgovora domaćina, već utječe i na virulentnost patogena. Genom virusa može mutirati iz benignog ili tek blago patogenog u visoko virulentan virus za domaćina oslabljenog imuniteta. Razlog tome leži u činjenici da selen, zajedno s vitaminom E, prevenira stvaranje slobodnih radikala te na taj način sprječava oksidativna oštećenja stanica i tkiva. Dakle, suplementacija selenom može biti također jedan od učinkovitih izbora u suportivnom liječenju novog virusa (4,6).

Cink

Opće je poznato blagotvorno djelovanje cinka i na urođeni i stečeni imunosni odgovor. Deficit cinka rezultira disfunkcijom i humoralne i stanične imunosti što može povećati podložnost infektivnim bolestima. Nadomjesna terapija cinkom djece kod koje je uočen manjak cinka, može smanjiti smrtnost uzrokovanu infekcijama donjeg dijela dišnog sustava. Povećanje unutarstanične koncentracije cinka može učinkovito smanjiti brzinu replikacije različitih RNA virusa. Stoga, nadomjesna terapija cinkom može biti učinkovita ne samo na ublažavanje simptoma COVIDa-19 poput respiratornih infekcija, već i na sam virus (13,16). 

Željezo

Nedostatak željeza može oslabiti imunitet domaćina, dok njegov prekomjeran unos može uzrokovati oksidativni stres koji je idealna podloga za mutacije virusa. Deficit željeza pokazao se rizičnim čimbenikom za razvoj rekurentnih akutnih respiratornih infekcija (16). 

Dakle, stavovi znanstvene zajednice vrlo su jasni. Iako je važno prevenirati i sanirati deficite mikronutrijenata, ne postoje dokazi da rutinska primjena suprafizioloških ili supraterapijskih doza mikronutrijenata može prevenirati ili poboljšati ishod infekcije COVID-19.

Temeljeno na gore navedenim opservacijama, preporučuje se osiguravanje dnevno potrebnih količina vitamina i minerala, posebice pothranjenim bolesnicima u riziku ili oboljelim od COVID-19, s ciljem optimiranja opće anti-infektivne nutritivne obrane (1).
 
Literatura:
1.    Barazzoni R, Bischoff SC, Krznaric Z, Pirlich M, Singer P, endorsed by the ESPEN Council. ESPEN expert statements and practical guidance for nutritional management of individuals with sars-cov-2 infection. Clin Nutr 2020.
2.    Caccialanza R, Laviano A, Lobascio F, Montagna E, Bruno R, Ludovisi S, Corsico AG, Di Sabatino A, Belliato M, Calvi M, Iacona I, Grugnetti G, Bonadeo E, Muzzi A, Cereda E. Early nutritional supplementation in non-critically ill patients hospitalized for the 2019 novel coronavirus disease (COVID-19): Rationale and feasibility of a shared pragmatic protocol. Nutrition. 3 April 2020. 110835.
3.    Erol A. High-dose intravenous vitamin C treatment for COVID-19 (a mechanistic approach). (February 2020) DOI: 10.31219/osf.io/p7ex8
4.    Guillin OM, Vindry C, Ohlmann T, Chavatte L. Selenium, selenoproteinsand viral infection. Nutrients. 2019;11:2101. https://doi.org/10.3390/nu11092101
5.    Grant WB, Lahore H, McDonnell SL, Baggerly CA, French CB, Aliano JL, Bhattoa HP. Evidence that Vitamin D Supplementation Could Reduce Risk of Influenza and COVID-19 Infections and Deaths. Nutrients 2020, 12, 988.
6.    Harthill M. Review: micronutrient selenium deficiency influencesevolution of some viral infectious diseases. Biol Trace Elem Res. 2011;143:1325‐1336. https://doi.org/10.1007/s12011‐011‐8977‐1
7.    Keil SD, Bowen R, Marschner S. Inactivation of Middle East respiratory syndrome coronavirus (MERS‐CoV) in plasma products using a riboflavin‐based and ultraviolet light‐based photochemical treatment. Transfusion. 2016;56:2948‐2952. https://doi.org/10.1111/trf.13860
8.    Kyme P, Thoennissen NH, Tseng CW, et al. C/EBPepsilon mediates nicotinamide‐enhanced clearance of Staphylococcus aureus in mice. J Clin Invest. 2012;122:3316‐3329. https://doi.org/10.1172/JCI62070
9.    Nonnecke BJ, McGill JL, Ridpath JF, Sacco RE, Lippolis JD, Reinhardt TA. Acute phase response elicited by experimental bovine diarrhea virus (BVDV) infection is associated with 532 decreased vitamin D and E status of vitamin-replete preruminant calves. J Dairy Sci. 2014; 97:5566-5579.
10.    Morita M, Kuba K, Ichikawa A, et al. The lipid mediator protectin D1inhibits influenza virus replication and improves severe influenza.Cell. 2013;153:112‐125. https://doi.org/10.1016/j.cell.2013.02.027
11.    Ren W, Gu Y, Zhu L, Wang L, Chang Y, Yan M, Han B, He J. The effect of cigarette smoking on vitamin D level and depression in male patients with acute ischemic stroke. Compr Psychiatry. 2016;65:9-14.  DOI:https://doi.org/10.1016/j.clnu.2020.03.022
12.    Semba RD, Tang AM. Micronutrients and the pathogenesis of human immunodeficiency 537 virus infection. Br J Nutr. 1999;81:181-189
13.    Tuerk MJ, Fazel N. Zinc deficiency. Curr Opin Gastroenterol. 2009;25:136‐143. https://doi.org/10.1097/MOG.0b013e328321b395
14.    Vranešić Bender D, Giljević Z, Kušec V, Laktašić Žerjavić N, Bošnjak Pašić M, Vrdoljak E, et al. Smjernice za prevenciju, prepoznavanje i liječenje nedostatka vitamina D u odraslih. Liječ Vjesn2016;138:121-132.
15.    West CE, Sijtsma SR, Kouwenhoven B, Rombout JH, van der Zijpp AJ. Epithelia-damaging virus infections affect vitamin A status in chickens. J Nutr. 1992;122:333-339.
16.    Zhang L, Liu Y. Potential interventions for novel coronavirus in China: Asystematic review. J Med Virol. 2020;92:479–490.