Otkrijte sve tajne dugovječnosti

Spomenuta dokumentarna serija prikazuje tajne dugovječnosti populacije koja obitava na Okinawi, Sardiniji, Ikariji, u Loma Lindi u SAD-u te Nicoyi u Kostariki. Ta mjesta specifična su zbog najvećeg broja stogodišnjaka, znatno manje učestalosti bolesti modernog društva i općenito dugovječnosti stanovništva, a nazivamo ih plavim zonama.

Brojna se moderna istraživanja bave zagonetkom dugovječnosti, na brojnim razinama – od genetičkih studija, preko istraživanja metaboličkih promjena, reakcija oksidacije i glikacije, upalnih zbivanja, načina prehrane i tjelesne aktivnosti do okolišnih uvjeta. Vjerojatno je za dugovječnost pojedine osobe bitan splet različitih čimbenika, posebice interakcija gena i okoliša.

Najdugovječniji ljudi žive na otocima, pa i na hrvatskim otocima, a njihova tajna zasigurno je u načinu života, tjelesnoj aktivnosti, konzumaciji domaće, lokalno uzgojene hrane, dovoljno sna, ali i načinu na koji doživljavaju život i svijet.

Smatra se da su temeljna obilježja života u plavim zonama:

• Pravilna prehrana: prehrana temeljena na biljnim izvorima, puno povrća, voća, orašastih plodova te vrlo malo ili ništa industrijske hrane i crvenog mesa.
• Aktivnost i kretanje: Redovita tjelesna aktivnost dio je svakodnevnice u plavim zonama, bilo da se radi o vrtlarstvu, šetnjama, uspinjanju stubama ili drugim aktivnostima koje održavaju tijelo u pokretu.
• Društvena povezanost: Socijalna podrška i snažne zajednice igraju ključnu ulogu. Bliski obiteljski odnosi, društvene interakcije i povezanost s drugim ljudima pridonose mentalnom zdravlju. Iznimno je važno znati svoju svrhu u životu i pripadati pravom „plemenu“.
• Umjerena konzumacija alkohola: U plavim zonama, ako se konzumira alkohol, to je obično umjereno, kao dio običaja ili tradicije.
• Smanjena razina stresa: Prakticiraju se strategije za upravljanje stresom, bilo da se radi o meditaciji, vjeri ili drugim tehnikama koje pomažu u održavanju mentalnog zdravlja.
• Genetika i okoliš: Iako genetika igra ulogu u trajanju životnog vijeka, okoliš također može imati značajan utjecaj na dugovječnost, uključujući kvalitetu zraka, vodu i način života zajednice.

Ova kombinacija čimbenika može doprinijeti iznimnoj dugovječnosti i zdravom načinu života kod ljudi u plavim zonama.

Tajne superstogodišnjakinja

Nije tajna da žene u prosjeku imaju dulji životni vijek od muškaraca, ali što je tajna njihove dugovječnosti još uvijek nije potpuno jasno. Životni vijek kontinuirano se produljuje i danas više nije toliko rijetko i neobično susresti stogodišnjaka, ili još vjerojatnije – stogodišnjakinju. Primjerice, u Švedskoj na 10.000 osoba dolazi 1,92 stogodišnjaka, u Ujedinjenom Kraljevstvu 1,95, u Francuskoj 2,7, a u Japanu na 10.000 osoba dolazi 3,43 stogodišnjaka.

U Hrvatskoj je broj stogodišnjaka i osoba starijih od 100 godina, 2011. godine iznosio 198 (36 muških osoba i 162 ženskih osoba). U usporedbi s popisnom 2021. godinom, ukupan broj stogodišnjaka u Hrvatskoj iznosi 244 (39 muških osoba i 205 ženskih osoba), što ukazuje na povećanje za 23,23%. Iako je pandemija malo poremetila te trendove, predviđanja su da će do 2050. u Hrvatskoj živjeti 6000 stogodišnjaka. Taj trend rezultat je bolje zdravstvene skrbi, kvalitete života, higijene i općenito napretka civilizacije.

Žena s najduljim životnim vijekom bila je Jeanne Louise Calment, Francuskinja koja je doživjela 122. rođendan. Cijeli život živjela je u Arles-u, u Francuskoj, a kći i unuka nadživjela je za nekoliko desetljeća. Jeanne je bila izvrsnog zdravlja tijekom čitavog životnog vijeka, stalno je bila tjelesno aktivna, a bicikl je vozila sve do 100-tog rođendana. Nije bila osobito okupirana zdravljem i imala je poprilično opušten doživljaj života i svijeta oko sebe. Pušila je od 21. do 117. godine, ne više od dvije cigarete dnevno. Zdravlje i mladolik izgled velikim je dijelom pripisivala maslinovom ulju koje je konzumirala i nanosila na kožu. Jako je voljela vino porto i čokoladu. Opisivali su je kao vrlo smirenu osobu, a britkost uma zadržala je do kraja života. Ipak, pojavili su se i drugačiji izvori koji tvrde da je Jeanne Louise zapravo ranije napustila ovaj svijet, a njezin identitet preuzela njezina kći kako bi izbjegla plaćanje poreza.

Superstogodišnjakinja je bila i dosad najstarija Hrvatica Jela Ljubičić, koja je doživjela 115 godina. Jela je bila seljanka iz Aržana u Dalmatinskoj zagori koja je do duboke starosti bila vrlo aktivna te je obrađivala vrt i čuvala ovce.

Amerikanka Susannah Mushatt Jones doživjela je 116 godina. Slijepa je i nagluha, nije puno govorila i bila je u invalidskim kolicima. Jedine lijekove koje je uzimala su lijekovi protiv visokog krvnog tlaka, a uzimala je i multivitamine. Liječnika obiteljske medicine posjećivala je tri do četiri puta godišnje. Susannah nije nikada pušila, konzumirala alkohol, odlazila na zabave, bojila kosu niti nanosila make-up. Redovito je spavala deset sati noću i povremeno bi odrijemala danju. Za doručak je uvijek konzumirala nekoliko kriški slanine, pečena jaja i kukuruznu krupicu. U braku je provela tek šest godina i nije imala djece. Navodi kako se uvijek nastojala okružiti se ljubavlju i pozitivnom energijom i kako je to ključ dugoga života i sreće.

Japanka Misao Okawa osoba je s najduljim životnim vijekom u Japanu i Aziji, a doživjela je 117 godina. Misao navodi kako su za njezin dug život djelomično zaslužni sushi i mnogo sna. Na 117. rođendan izjavila je kako joj se njezin život čini kratkim, a kada su je upitali za tajnu dugovječnosti odgovorila je da se i sama pita što bi mogla biti njezina tajna.

María Branyas Morera (rođena 1907. godine), Amerikanka španjolskog porijekla vjerojatno je najstarija živuća žena na svijetu i najstarija osoba na svijetu nakon smrti 118-godišnje Lucile Randon iz Francuske. Maria Morera pripisuje svoju dugovječnost "uređenosti, miru, dobrim odnosima s obitelji i prijateljima, kontaktu s prirodom, emocionalnoj stabilnosti, bez briga, bez žaljenja, puno pozitivnosti i izbjegavanju toksičnih ljudi." Izjavila je i kako dugovječnost ovisi o sreći i dobrim genima. Nakon što je preživjela oba svjetska rata, Španjolski građanski rat i pandemiju španjolske gripe, othrvala se infekciji virusom SARS-CoV-2 2020. godine. Zarazila se samo nekoliko tjedana nakon što je proslavila svoj 113. rođendan.

Hara hachi bu

Mnogo toga možemo naučiti i od ljudi koji žive na Okinawi, otoku u otočnoj skupini koja se proteže od Japana do Tajvana. Nešto više od jednog milijuna stanovnika koji naseljevaju taj otok ima najduži životni vijek na planetu, sa četiri puta više stogodišnjaka u odnosu na zapadne zemlje, a njihov način života ima značajnu ulogu u tome. Stanovnici Okinawe prakticiraju jednu vrstu kultorološke navike koja se na lokalnom jeziku naziva „hara hachi bu“– prema kojoj, na prvi znak sitosti prestaju jesti. To bi značilo da jedu otprilike za 20 % manje od nas, odnosno 400 – 500 kalorija dnevno manje.

Hipotezu o smanjenom kalorijskom unosu u svrhu dugovječnosti podupiru i recentna znanstvena istraživanja. Smanjeni unos kalorija može imati pozitivan učinak na više različitih vrsta tkiva koja zajedno utječu na produženje životnog vijeka. Istraživanja provedena na životinjama pokazala su da sniženje energetskog unosa usporava proces starenja i produljuje životni vijek. Smanjenje energetskog unosa u ljudi uzrokuje slične adaptacijske metaboličke procese koji se opažaju na pokusnim životinjama (glodavcima i sisavcima), smanjuju se metabolički, hormonski, upalni rizični čimbenici za nastanak dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti, a moguće i malignih bolesti. Ipak, na pitanje može li ograničenje unosa kalorija produljiti životni vijek ili produljiti očekivano trajanje života u osoba normalne tjelesne mase, za sada se ne može odgovoriti. Ipak, umjerenost u jelu i piću u zreloj i poodmakloj životnoj dobi zasigurno je dobar ulog u zdravlje i dug život.

Tekst je objavljen u novom broju časopisa Zaposlena