Primjena dodataka prehrani i hrane za posebne medicinske potrebe iznimno je raširena među onkološkim bolesnicima.
Procjenjuje se kako jedna trećina pacijenata koji boluju od karcinoma umire zbog tumorske kaheksije ili teške pothranjenosti nastale uslijed maligne bolesti. Kaheksija je stanje koje se ne može liječiti samo povećanjem prehrambenog unosa, a očituje se u značajnom gubitku mišićne i tjelesne mase te u metaboličkim promjenama zbog kojih pacijenti ne mogu apsorbirati ili iskoristiti nutrijente. Kaheksija znatno narušava kvalitetu života i povećava rizik od infekcija i drugih potencijalno fatalnih komplikacija.
Korijen riječi kaheksija dolazi od grčke riječi kakos koja označava loš ili zao događaj, a hexis označava stanje. Upravo to i jest srž značenja tumorske kaheksije; pothranjenost ili loše nutritivno stanje, kontinuirano i nezaustavljivo tjelesno propadanje te loša prognoza liječenja bolesnika u kojih je sindrom tumorske kaheksije prisutan. Anoreksija često prethodi ili prati kaheksiju pa sam sindrom najčešće nazivamo sindrom tumorske anoreksije i kaheksije. Do nastanka sindroma dolazi zbog smanjenog apetita i unosa hrane (anoreksije) i povećane potrošnje tjelesnih zaliha, osobito proteina (kaheksije), a prisutan je u velikom postotku u bolesnika s različitim zloćudnim tumorima.
Prema smjernicama za liječenje tumorske kaheksije, već u stadiju prekaheksije indicirana je primjena 2,2 g omega-3 masnih kiselina, točnije, eikozapentaenske masne kiseline (EPA) i 800 mg megestrol-acetata dnevno u trajanju od barem 8 tjedana.
Spomenuta potporna terapija propisuje se u svrhu prevencije i suzbijanja neželjenog gubitka na tjelesnoj masi izazvanog kompleksnim metaboličkim zbivanjima uslijed maligne bolesti. Primjena EPA kao farmakonutrijenta potvrđena je brojnim kliničkim studijama. Provodi se prije i tijekom aktivne onkološke terapije putem oralno primijenjenih enteralnih pripravaka odnosno hrane za posebne medicinske potrebe, a pod liječničkim nadzorom i uz preporuku bolničkog specijalista.
Naime, kod velikog broja onkoloških bolesnika već pri postavljanju dijagnoze uočava se značajni gubitak tjelesne mase, masnog tkiva, a osobito proteina uz naglašenu upalnu aktivnost. Takvo tjelesno propadanje u onkoloških bolesnika nazivamo sindromom tumorske kaheksije, uz često prisutnu anoreksiju. Tumorska kaheksija značajno utječe na proces liječenja bolesnika i stopu preživljenja. Standardnom nutritivnom potporom najčešće nije moguće zaustaviti tjelesno propadanje u sindromu tumorske anoreksije i kaheksije. U segmentu kliničke prehrane unatrag nekoliko godina osobito se propituje svrhovitost primjene već spomenute eikozapentaenske kiseline (EPA).
Omega-3 masne kiseline posjeduju snažno imunomodulatorno djelovanje. Mehanizam djelovanja kojim lipidi moduliraju imunološki sustav prilično je izravan. Unos jednostruko nezasićenih masnih kiselina ili različitih vrsta višestruko nezasićenih masnih kiselina prehranom uvjetuje sastav masnih kiselina membranskih fosfolipida u imunološkim stanicama i stanicama ciljnih tkiva na koje djeluju citokini. Djelovanjem fosfolipaza, koje se aktiviraju kao dio odgovora na traumu ili infekciju, proizvode se prostaglandini i leukotrieni. Iz toga slijedi široka lepeza fizioloških i metaboličkih promjena. Davanje različitih masnih kiselina rezultira različitim profilima oslobođenih prostaglandina i leukotriena koji će u određenoj mjeri utjecati na jačinu upalnog odgovora. Masti bogate omega-3 masnim kiselinama ili jednostruko nezasićene masne kiseline ili pak one siromašne omega-6 masnim kiselinama smanjuju stopu odgovora na citokine i upalu. Masti bogate omega-6 masnim kiselinama imaju suprotan učinak.
Općenito, dodaci prehrani s imunomodulatornim djelovanjem trebali bi se koristititi s oprezom i uz savjetovanje s onkologom i kliničkim nutricionistom, posebice ako se koriste usporedo s aktivnom onkološkom terapijom. Ovo područje plodno je tlo za različite obmane i promoviranje „čudotvornih pripravaka“. Nadalje, postoje opisi slučajeva kod kojih je pokazana interakcija dodataka prehrani i kemoterapije. Stoga je potrebna posebna pažnja prilikom savjetovanja ovih bolesnika, pogotovo racionalna primjena, individualni i multidisciplinarni pristup.
Tekst objavljen na portalu Zdravo budi