Može li povremeni post biti korisna strategija za mršavljenje i održavanje tjelesne mase?

Smanjenje dnevnog unosa kalorija najčešća je propisana strategija za poticanje gubitka tjelesne mase. Trenutačne smjernice preporučuju kontinuirano ograničenje energije (engl. Continuous Energy Restriction, CER), kao i sveobuhvatnu promjenu životnih navika, što je neophodno za liječenje pretilosti. 

Zbog relativne neučinkovitosti tradicionalnih pristupa CER metodi za postizanje i održavanje mršavljenja, pojačan je interes za pronalaskom alternativnih prehrambenih strategija za mršavljenje. Jedan takav pristup je produljenje intervala posta između obroka, odnosno povremena restrikcija energije (engl. Intermittent Energy Restriction, IER).

Pretpostavka ovog pristupa je kako pojedinci tijekom razdoblja jela ne nadoknade u potpunosti energetski deficit postignut duljim razdobljem posta između obroka. Nadalje, tih se režima pojedinac može lakše pridržavati tijekom vremena, u usporedbi s metodom kontinuiranog ograničenja energije. Konačno, IER može dovesti do metaboličkih prilagodbi koje pogoduju većem gubitku tjelesne masti te očuvanju postignutog gubitka tjelesne mase.

Posljednjih su godina različiti režimi povremene restrikcije energije stekli popularnost kao strategije za postizanje gubitka tjelesne mase i drugih metaboličkih zdravstvenih koristi.

One uključuju ponavljajuća razdoblja s malim ili nikakvim unosom energije (npr. 16–48 h), s intervenirajućim razdobljima unosa hrane po volji. Studije na glodavcima pokazale su kako IER strategije poput povremenog posta (engl. Intermittent Fasting,  IMF) i vremenski ograničene prehrane (engl. Time-Restricted Feeding, TRF), odnosno ograničavanja dnevnog razdoblja unosa hrane na 8–10 h ili manje u većini dana u tjednu, imaju blagotvoran učinak na sastav tijela, potrošnju energije i oksidaciju supstrata. Međutim, kliničke studije koje uspoređuju korištenje IER metode za gubitak tjelesne mase s tradicionalnom CER metodom kod odraslih osoba s prekomjernom tjelesnom masom i pretilošću, ograničene su. 

Cilj nove studije objavljene u časopisu Nutrients bio je sažeti sve trenutne dokaze o utjecaju IER metoda na smanjenje prekomjerne tjelesne mase i liječenje pretilosti. Znanstvenici su razlikovali studije u kojima se proučavao utjecaj kratkotrajnih čestih razdoblja posta, od onih u kojima se proučavao utjecaj rjeđeg, ali dužeg razdoblja posta, upotrebom termina periodično gladovanje (engl. Periodic Fasting, PF) koji se odnosio na režime IMF-a s periodima posta koji traju od 2 do čak 21 ili više dana. Izraz vremenski ograničena prehrana (TRF) koristi se kao podvrsta IMF metode za opisivanje načina prehrane u kojem je unos hrane ograničen na dnevni vremenski okvir od 8 h ili manje.

Kategorizacija vremenski ograničene prehrane kao vrste IMF režima problematična je, jer se ona bitno razlikuje od cjelodnevnog posta ili čak modificiranog dana posta (općenito definiranog kao dan u kojem pojedinci ispunjavaju do 25% dnevnih potreba za energijom). Vremenski ograničena prehrana prikladan je obrazac prehrane (unos hrane tijekom dana, a ne noću) od kojeg se populacija odmaknula u posljednjih nekoliko desetljeća. Studije kod glodavaca pokazale su kako smanjenje dnevnog trajanja prehrane ima blagotvorne učinke na tjelesnu masu, sastav tijela i metabolizam. Važno je istaknuti kako se ti učinci mogu uočiti čak i bez smanjenja dnevnog unosa energije. 

Većina istraživanja pokazuje kako je povremeni post sigurna i podnošljiva metoda te se njome može ostvariti gubitak od 3 do 8% tjelesne mase kod odraslih osoba s prekomjernom tjelesnom masom ili pretilošću. Međutim, postoji nekoliko ograničenja trenutne baze rezultata.

Znanstvenici su uspjeli pronaći samo 11 randomiziranih kontroliranih ispitivanja, trajanja duljeg od 8 tjedana, u kojima se uspoređivao učinak CER metode s učinkom povremenog posta, s gubitkom tjelesne mase kao primarnim ishodom. Devet studija nije pokazalo značajne razlike u tjelesnoj masi ili gubitku tjelesne masti između IMF-a i CER-a, a u dvije su studije, koje su pokazale značajne razlike, one bile relativno skromne. 

Općenito, ove studije nisu dovoljno značajne za utvrđivanje ekvivalentnosti u gubitku kilograma ili za otkrivanje razlike u sastavu tijela. Većina ispitivanja traje manje od 26 tjedana te nijedna studija nije uključivala dugotrajno razdoblje praćenja, čime ostaje otvoreno pitanje može li IMF služiti kao učinkovita dugotrajna strategija mršavljenja tijekom dužeg vremenskog razdoblja. U budućim studijama moglo bi se uvesti pružanje stalne podrške u procesu mršavljenja te učestalo pratiti promjenu tjelesne mase i kliničkih parametara nakon provedenih mjera, kako bi se utvrdilo omogućuje li IMF održiv gubitak kilograma. 

Ograničavanje unosa energije na kratko vrijeme tijekom jutarnjih sati i produljenje noćnog razdoblja posta može biti praktična i korisna strategija za promicanje mršavljenja i održavanje tjelesne mase.

Međutim, samo su se 3 manje studije bavile pitanjem može li vremenski ograničena prehrana rezultirati gubitkom tjelesne mase kod odraslih s prekomjernom tjelesnom masom, te su u tim studijama postojala određena ograničenja. Do danas, ni u jednom randomiziranom ispitivanju nije se uspoređivao učinak vremenski ograničene prehrane s kontinuiranim ograničenjem energije. Pored toga, u dobro kontroliranom kliničkom ispitivanju tek treba procijeniti potencijalne prednosti uključivanja TRF metode u strategiju kontinuiranog ograničenja energije . 

U provedenom preglednom radu, znanstvenici su saželi trenutne rezultate provođenja različitih režima ograničavanja energije (IMF i TRF), kao načina smanjenja prekomjerne tjelesne mase i liječenja pretilosti. Pored toga, utvrdili su nedostatke u trenutnoj bazi dokaza i otvorena znanstvena pitanja koja se odnose na strategije povremenog ograničavanja energije. Iako se čini kako metoda povremenog posta ne uzrokuje veći gubitak tjelesne mase od kontinuiranog ograničavanja energije, još uvijek postoji potreba za utvrđivanjem utječe li IMF na kemijski sastav tijela ili metaboličke parametre. Studije nisu dovoljno konkretne za utvrđivanje razlika tih ishoda. 

Također je od velike važnosti provesti veća klinička ispitivanja koja imaju za cilj utvrditi može li se predvidjeti hoće li pacijent ostvariti veću uspješnost u gubitku kilograma IMF ili CER metodom. Što se tiče metode vremenski ograničene prehrane, znanstvenici iščekuju prva randomizirana klinička ispitivanja u kojima će se gubitak tjelesne mase, primjenjujući tu metodu (samu ili u kombinaciji s CER-om), moći usporediti s gubitkom postignutim isključivo CER metodom. Konačno, u području nutricionizma trebalo bi se raditi na standardiziranim metodama praćenja vremena unosa hrane u studijama u kojima se proučava utjecaj povremenog posta, posebice metode vremenskog ograničenja prehrane. Također će biti važno karakterizirati odnose između vremena unosa prehrane i drugih aspekata ponašanja koji su povezani sa zdravljem, primjerice spavanja i tjelesne aktivnosti.