Val polarne hladnoće je na vrhuncu i postaje sve teže se ugrijati na ovako niskim temperaturama. No, osim tople odjeće i upaljenog grijanja, priroda nam je omogućila da se ugrijemo i iznutra - i to hranom.
Može se reći da nas sva hrana grije. Osjećaj gladi i nedostatak energije može uzrokovati pad tjelesne temperature, dok nam se nakon obroka tjelesna temperatura diže zbog same probave. Naime, prilikom razgradnje hrane odvijaju se razne kemijske reakcije u kojima dolazi do pucanja kemijskih veza koje sadrže energiju. Pritom se određeni dio energije gubi odnosno ne skladišti se i ne koristi za kretanje našeg organizma već se oslobađa u obliku topline. Taj se proces proizvodnje topline naziva termogeneza. Od makronutrijenata, najsloženija je probava proteina pa se i najviše toplinske energije oslobađa probavom proteina. Da bismo preživjeli, svakodnevno moramo unositi određenu količinu energije putem hrane. Ta nam je energija potrebna za bazalni metabolizam odnosno za osnovno funkcioniranje organizma, zatim za tjelesnu aktivnost, ali i za probavu hrane i iskorištenje hranom unesenih nutrijenata. Količina energije potrebna za probavu iznosi između 200 i 300 kalorija, a manifestira se kao toplinska energija.
Istraživanja su pokazala kako termički efekt osim proteina, masti i ugljikohidrata imaju i specifični nutrijenti. Tako je otkriveno da srednje lančane masne kiseline koje se nalaze primjerice u kokosovom ulju i maslacu imaju veći termički efekt hrane u usporedbi s dugo lančanim masnim kiselinama. Srednje lančane masne kiseline se brže apsorbiraju i metaboliziraju, a rezultat ove brze pretvorbe je učinkovito korištenje dobivene energije u svrhu goriva za organe i mišiće.
Upravo zbog složenosti probave, tipična zimska jela poput sarme uspješno griju naš organizam. Štoviše sva hrana koja obiluje proteinima te umjereno mastima i ugljikohidratima uspješno će ugrijat promrzlo tijelo, a tu je primjerice gulaš od divljači poslužen s palentom prvak.
Valja imati na umu da je za pravilnu probavu hranu potrebno temeljito sažvakati. Nedovoljno usitnjena hrana može uzrokovati probavne smetnje poput konstipacije što iziskuje ulaganje dodatne energije za probavu čime se gubi toplinska energija koja nas grije.
I začini griju
Studije su pokazale da nas i neki začini griju. To su primjerice čili papričice, đumbir i papar koji posjeduju termogenički učinak. Pokazalo se kako ljuta papričica djeluje direktno na središnji živčani sustav te utječe na naš osobni doživljaj tjelesne temperature i to zahvaljujući spoju naziva kapsaicin koji je također i odgovoran i za ljutinu. A začini osim što griju oni pomažu i u mršavljenju jer se oslobađanjem toplinske energije troše kalorije. Tom se popisu termogeničkih namirnica pridružuju i zeleni i crni čaj te kofein.
Može li nas vrući čaj ugrijati?
Kod spomena zime i hladnog vremena često nam je prva slika topli napitak iz kojeg izlazi para koja nam grije hladne ruke i cijelo tijelo. Ipak, unos toplog napitka zapravo ne može značajno povisiti temperaturu tijela. Topli napitak sadrži vrlo malu količinu energije. Osim toga, unosom toplog napitka mozak dobiva signal da pošalje više krvi prema površini kože što uzrokuje širenje krvnih žila u koži i stvaranje prividnog osjećaja topline, a ne dolazi do stvarnog podizanja tjelesne temperature. No za hladnih dana, topli napitci krijepe nam dušu i srce što je dokazala i znanost. Držanje toplog napitka čini nas otvorenima i dobrodušnima za razliku od držanja hladnog napitka, otkrili su američki psiholozi koji su svoje istraživanje objavili u časopisu Science.
Tradicionalni zimski topli napitak koji se pije diljem Europe je kuhano vino. Ova mirisna delicija sadrži šećer, aromatične začine te alkohol koji se u narodu uvriježio kao idealno zimsko piće. No radi se o mitu, a istina je da alkohol zapravo ne grije već upravo suprotno – hladi. Alkohol djeluje na način da širi krvne žile čime se omogućava da toplija krv dođe na površinu kože. Time se zapravo povećava rizik od pothlađivanja jer se kroz površinu kože gubi toplina koja je potrebna za grijanje organa pri niskim temperaturama.
Grijanje povrćem
Proces termoregulacije je komplicirani proces koji uključuje sve tjelesne sisteme. Primjerice u regulaciji proizvodnje topline sudjeluju i hormoni štitne žlijezde za čiju je proizvodnju potrebno željezo. Tijelo se zagrijava putem krvi, a željezo je potrebno za zdravu krv pa posljedično namirnice koje obiluju željezom poput crvenog mesa i zelenog lisnatog povrća u određenoj mjeri griju tijelo.
Da neko povrće grije, a drugo hladi organizam vjeruju Kinezi. Naime, u Kineskoj tradicionalnoj medicini povrće kojem je potrebno dulje vremensko razdoblje za rast i čiji jestivi dijelovi rastu ispod površine zemlje kao i svako povrće kojem odgovara hladnije vrijeme za rast je tzv. toplo povrće koje grije.
Stoga, svim zimogroznim osobama savjetuje se da se ove zime oboružaju ribom i nemasnim mesom kao kvalitetnim izvorom proteina, kod kuhanja upotrebljavaju začine, uvrste obilje povrća u prehranu, a s unosom alkohola – umjereno.
