Mogu li prehrambena vlakna pomoći u smanjenju otpornosti na antibiotike?

Postoji li poveznica između adekvatnog unosa vlakana i otpornosti bakterija na antibiotike, saznajte u nastavku članka.

Dvije su vrste prehrambenih vlakana

Razlikujemo dvije vrste prehrambenih vlakana: vlakna topiva u vodi i netopiva vlakna. Topiva vlakna, poput pektina, koja nalazimo u voću i povrću se u procesu probave otapaju stvarajući viskoznu masu koja štiti cjelokupni probavni sustav od apsorpcije različitih spojeva. S druge strane, netopiva vlakna, kao što su celuloza, hemiceluloza i lignin, a čiji su odličan izvor pšenica, mekinje, grah i soja, prolaze kroz probavni sustav gotovo nepromijenjena, ali zato imaju sposobnost apsorpcije vode čime pripomažu redovito pražnjenje crijeva. Na taj način sprječava se duže zadržavanje nekih toksičnih spojeva u organizmu štiteći ga pri tome od različitih bolesti ili potencijalno opasnih stanja. Neke tvari iz ove skupine, primjerice fruktooligosaharide te galaktooligosaharide, danas svrstavamo u prebiotike, specifičnu vrstu biološki aktivnih spojeva. Interakcijom prebiotika i dobrih bakterija u našim crijevima dolazi do brojnih povoljnih djelovanja u organizmu, a jedno od važnijih je sinteza kratkolančanih masnih kiselina koje predstavljaju gorivo za stanice debelog crijeva.

Prosječan dnevni unos vlakana trebao bi iznositi od 25 – 35 g vlakana, a poželjno je da to bude mješavina topljivih i netopljivih vlakana.

Utjecaj prehrambenih vlakana na zdravlje

Prehrana koja obiluje prehrambenim vlaknima dovodi se u vezu sa smanjenim rizikom od razvoja kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa, pretilosti te nekih gastrointestinalnih bolesti i poremećaja. Nadalje, povećani unos prehrambenih vlakana poboljšava profil lipida u serumu, snižava krvni tlak, olakšava kontrolu glukoze u dijabetičara, potiče redovito pražnjenje crijeva, pomaže gubitak suvišnih kilograma, a vjeruje se i da poboljšava rad imunološkog sustava. Osim toga, nova znanstvena saznanja ukazuju na potencijal topivih vlakana u smanjenju antimikrobne rezistencije.

Topiva vlakna i otpornost na antibiotike

Rezistencija na antibiotike, odnosno antimikrobna rezistencija (AMR), sve je ozbiljniji problem na koji ukazuju stručnjaci diljem Europe. Definira se kao otpornost mikroorganizama na djelovanje antibiotika. Mikroorganizmi koji imaju otpornost na različite najčešće korištene antibiotike kao što su tetraciklin i aminoglikozidi značajan su izvor rizika za ljude diljem svijeta, a za očekivati je kako će se ovaj problem vjerojatno pogoršati tijekom narednih desetljeća.

AMR se u najvećoj mjeri odnosi na crijevni mikrobiom iz čega je proizašla ideja kako bi promjene u prehrani mogle biti novo oružje u borbi protiv otpornosti na antibiotike. Prema novom istraživanju objavljenom u časopisu mBio, zdrave odrasle osobe koje imaju raznoliku prehranu i unose najmanje 8 do 10 grama topivih vlakana dnevno imaju manji udio crijevnih bakterija koje su otporne na antibiotike. Cilj ovog istraživanja bio ispitati povezanost razina gena otpornosti na antibiotike kod crijevnih mikroorganizama i unos vlakana te proteina životinjskog podrijetla. U istraživanju je sudjelovalo 290 zdravih odraslih ispitanika.

Rezultati istraživanja pokazali su da je prehrana s višim unosom vlakana i nižim unosom proteina, posebno iz govedine i svinjetine, značajno povezana s nižim razinama gena za antimikrobnu rezistenciju.

Iznenađujuće, na niske razine AMR-a više je utjecala raznolika prehrana nego povećan unos vlakana što bi moglo dovesti do zaključka da bi topiva vlakna trebalo unositi iz različitih izvora. S druge strane, ispitanici koji su imali najveću AMR, istovremenu su imali i značajno manju raznolikost crijevne mikrobiote.

Prehrambena vlakna čine važan dio pravilne i uravnotežene prehrane sa svestranim pozitivnim djelovanjem na naše zdravlje, a nova istraživanja dokazuju da mogu biti od koristi i kod sve većeg problema otpornosti bakterija na antibiotike.