Mirko Koršić: ''Ljudi moraju shvatiti da za debljinu nema čarobnog lijeka, važna je prevencija!''

O problemu liječenja debljine razgovarali smo s cijenjenim endokrinologom prof. dr. sc. Mirkom Koršićem, osnivačem Centra za liječenje debljine u Republici Hrvatskoj, koji je s nama podijelio svoje stručne stavove i znanstvene teze.

Koliki je problem debljina u Hrvatskoj danas, možete li s nama podijeliti neke epidemiološke podatke i imate li prognoze kakvi su trendovi za nadolazeće godine? Hoće li se učestalost debljine još više povećavati ili su javnozdravstvene mjere učinile napredak u rješavanju tog problema današnjice?

Hrvatska nije nimalo drugačija od svijeta u razvoju i razvijenog svijeta. Mi već godinama znamo da u našoj populaciji postoji oko 2/3 prekomjerno teških i debelih osoba. To se slaže s podacima u svim razvijenim zemljama i taj podatak mora zabrinjavati jer imamo populaciju koja je sve deblja i deblja.

Poseban problem je u tome što se debljina javlja kod sve mlađih osoba. Više od sto godina postotak pretilih ljudi se samo povećava, posebice zadnjih 40 godina.prof. dr. sc. Mirko KoršićEndokrinolog-dijabetolog

Istraživanja  pokazuju da se u tom periodu nije mijenjao genetski materijal kod ljudi, što znači da postoji problem u okolišu. Pod okolišem podrazumijevamo naš socijalni i ekonomski status, ono što jedemo i pijemo, što oblačimo, klimatska zona u kojoj se nalazimo, kemikalije koje se unose u hranu, lijekovi koje pijemo… Jako puno stvari oko nas utječe na taj problem te je na to pitanje jako teško odgovoriti.

Jesu li pretjerane tvrdnje koje govore kako su današnja djeca prva generacija koja će živjeti kraće od svojih roditelja zbog problema debljine?

Ako se trend debljanja nastavi, što najvjerojatnije hoće, i ako se ništa ne napravi po tom pitanju, može se očekivati da će biti tako. Nije pronađeno učinkovito sredstvo koje sprječava pojavu debljine, djeluje se samo kad debljina već postoji i to raznim lijekovima i kirurškim metodama. Problem je u tome što ima sve više teških oblika debljine čije primjere možete vidjeti čak i na televiziji svaki drugi dan.

Zašto je problematična visceralna debljina? Slažete li se da je opseg struka nekada bolji pokazatelj zdravstvenih rizika koje nosi debljina u odnosu na tjelesnu masu i indeks tjelesne mase? Možete li nam pojasniti zašto je problematično baš to masno tkivo na trbuhu?

Moramo se vratiti na definiciju debljine. Po najjednostavnijoj definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, debljina je prekomjerno nakupljanje masti u tijelu. Mi znamo da se masno tkivo nakuplja u određenim područjima u tijelu pa tako razlikujemo uglavnom dva tipa debljine. Jedan je tip ginoidni tip debljine, tip kruške, kod kojeg se debljina nakuplja u području bokova i najčešće ga imaju žene, a drugi je androidni, odnosno visceralni tip debljine, gdje se masno tkivo nakuplja u trbuhu, oko jetre. Visceralna debljina nije samo opterećenje i masa, već je to aktivno tkivo koje luči određene humoralne čimbenike koji štete organizmu. Visceralno je tkivo posebno opasno jer povećava rizik od razvoja kardiovaskularnih bolesti.

Možemo li biti normalne tjelesne mase i imati slične čimbenike rizika za obolijevanje od kroničnih bolesti samo zato što smo neaktivni i odabiremo nezdravu hranu? Također, i obrnuto, postoji li „metabolički zdrava“ pretilost, odnosno stanje pretilosti kod kojeg nema povišenog tlaka, kolesterola, poremećene glikemije i drugih pratećih problema debljine?

Mi smo bolesni ako smo neaktivni. Čovjek je mašina stvorena za kretanje i treba se kretati. Količina masti ne odgovara količini tjelesne mase. Međutim, nije bitna samo količina nakupljenog masnog tkiva, već i njegovo mjesto i raspored. Prema tome, nisu jednako opasna ginoidna i visceralna debljina. Moje je uvjerenje, temeljeno na istraživanjima, da nijedna prekomjerna masa ne pruža prednost ni zdravlje. Istraživanja pokazuju da ljudi s prekomjernom masom imaju lošiju kvalitetu života te ranije razvijaju bolesti srca i krvnih žila. Oni mogu živjeti jednaki život kao ljudi s normalnom tjelesnom masom, ali puno nekvalitetniji. Prema tome, za mene metabolički zdrava debljina ne postoji.

Koja je najučinkovitija metoda za liječenje debljine i koliko možemo biti uspješni u liječenju danas?

Nema najuspješnije metode za liječenje debljine. To što postoji puno takvih metoda samo znači da su sve neučinkovite ili upitne vrijednosti. Ono što je važno napomenuti je da jedino barijatrijska kirurgija, kod koje se rade određeni zahvati na probavnom traktu, dovodi do bitnog poboljšanja i mogućeg trajnog izlječenja debljine.

Međutim, debljina je kronična bolest i problem je u tome što se ne može reći da je netko izliječen jer je smršavio. Svi mogu uspješno smršaviti, ali je najveći problem što će se debljina poslije vratitiprof.dr.sc. Mirko KoršićEndokrinolog-dijabetolog

Prošle godine je američko Endokrino društvo donijelo znanstveno izvješće da se ne zna koji je pravi uzrok debljine. Mi znamo da je važna genetika i razvoj, ali moramo imati jasnu sliku o tome što i kako želimo liječiti.

Vjerujete li u uspješnost timskog, multiprofesionalnog pristupa liječenju debljine? Smatrate li da je uloga psihologa odnosno psihijatra bitna kod svih pacijenata koji se bore s pretilošću?

Apsolutno da. Debljini treba pristupiti sa svih strana. Prije svega, pacijent mora biti dobro educiran, nema debljine ako nema disproporcije između unosa i potrošnje energije. Treba i upoznati razloge zbog kojih se  čovjek deblja, mi ne jedemo samo kad smo gladni, već i kad smo tužni, veseli.... Mislim da je najvažnije raditi na prevenciji debljine, a to znači usvajanje zdravog načina života, odnosno pravilnih prehrambenih navika.

Danas postoji jedan termin koji mi se jako sviđa- neuromarketing. Jedan krumpirić kojemu se doda malo papra, crvene paprike i soli stvara u mozgu osjećaj potrebe za time i privikavanje na taj okus pa se takva hrana unosi i kad ne treba te se događa situacija da pretili čovjek sjedi i gleda na televiziji mršave nogometaše kako trče, a on unosi nekvalitetnu hranu, odnosno on se deblja dok oni troše energiju.

S druge strane, uzimanje određenih lijekova, primjerice onih za psihijatrijske bolesti, ima za posljedicu povećanje apetita. Čak i ne moraju biti psihijatrijski bolesnici u pitanju, ljudi koji uzimaju inzulin imaju potrebu za većim unosom hrane. Prema tome, puno stvari utječe na to zašto ćemo jesti i kada.

Lako je reći: ''Nemoj jesti!'' Osnovna je stvar ne dozvoliti da dođe do debljana, a to znači pravilan način prehrane, odnosno unos energije mora odgovarati potrošnji.

Kakva je uloga nutricionista u liječenju debljine?

Nutricionist mora biti sastavni dio tima koji će se brinuti o zdravlju pacijenta. Rekao bih da je pravilna prehrana najvažnija stavka, a nutricionisti su ti koji će naučiti čovjeka što treba jesti.

Još bih rekao, debljina može biti posljedica poremećaja u probavnom sustavu, poremećaju apsorpcije nekih tvari itd. Tu su nutricionisti onda izuzetno važni da savjetuju koju vrstu prehrane treba uzimati da se kompenzira određeni problem, a da prehrana bude i ostane zdrava.

Znamo da već desetljećima aktivno pratite znanstvenu literaturu na ovome području. Koje su vama najzanimljivije nove spoznaje o etiologiji i liječenju debljine danas?

Po pitanju stručnosti u liječenju debljine za mene je broj 1  profesor Schwarz u Americi. On je rekao da problem debljine nije samo problem nakupljana suvišnih kilograma, nego je važan lipostat, odnosno „programiran“ raspon tjelesne mase koje nasljeđujemo od roditelja. Najnovija istraživanja pokazuju da eksperimentalne životinje koje su hranjene masnom hranom radije jedu tu hranu nego svoju, nakon čega u hipotalamusu dolazi do upalnih promjena, iako još nisu debele. U centru u mozgu koji regulira unos i potrošnju nešto se promijeni, nakon čega slijedi promjena vidljiva na tijelu, odnosno debljanje. Zanimljivo je da su nova istraživanja pokazala da slika hipotalamusa kod debelih ljudi pokazuje znakove upale, glioze. Je li i kako je to povezano s kasnijim razvojem debljine i samom debljinom, teško je reći.

Vjerujete li da kalorijska restrikcija i dugoročno održavanje poželjne tjelesne mase može produžiti životni vijek čovjeka?

Vjerujem jer ljudi koji su debeli žive kraće. Time se smanji opterećenje na pluća, srce i općenito metaboličko opterećenje. Ne samo da se živi dulje, već i kvalitetnije i ljepše.

 Na kraju, što biste željeli poručiti mladim generacijama?

Moja poruka mladima je živite neopterećeno i bez stresa, budite aktivni i zdravo se hranite. Ljudi se debljaju kad su pod stresom.