Datum objave: 08. 04. 2013.

Kad prođe razdoblje dojenja i bočica, kad na dnevni red dođe tema koju i kako pripremljenu hranu jesti, onda je važno imati puno znanja o zdravoj hrani i još više mudrosti kako prenijeti ovo znanje djetetu.

Djeci je potrebno osigurati redovite prilike za obiteljsko, zajedničko uživanje u obrocima. To je obred, prilika da se članovi obitelji nađu i razgovaraju. To je i vrijeme kad dijete uči o prehrani, pripremi hrane, pravilima ponašanja, razgovoru, dijalogu – vrijeme za međusobno izmjenjivanje ideja, mišljenja i osjećaja. To ne znači da neće biti neslaganja u vezi s pitanjem što će se, kako i koliko jesti. Te nesuglasice postoje u svakoj obitelji te ih je dobro rješavati razgovorom.

Djeca jedu kad su gladna
Djeca vrlo rano uče slušati svoje tijelo. Znaju kad su sita i pokušavaju nam to poručiti. No mi ih jednostavno ne slušamo uvijek. Beba miče bočicu od usta – majka ju gura natrag; dvogodišnjak gura tanjur od sebe, majka se igra zrakoplova ili auta ne bi li dijete otvorilo usta. Tjerati dijete da jede kada mu njegovo tijelo govori da je sito, znači slati poruku:”Ono što ti tvoje tijelo govori – to se ne računa, to nije važno. Ja znam što ti je potrebno, a što ne, ti to ne znaš”. Kada takvo dijete dođe u tinejdžersku dob i pojavi se pritisak da konzumira drogu ili pristine na neželjene seksualne odnose, čut će poruku koju je uvijek čulo:”Nije važno što ti osjećaš. Mi znamo što treba”. Naime, poznato je da način na koji djeca odgovaraju na ozbiljne prijetnje tinejdžerskih godina: promiskuitet, ovisnost o drogama i autodestruktivno ponašanje povezan s tim koliko sebe poštuju, cijene, koliko dobro slušaju vlastito tijelo. Dijete koje je naviklo slušati vlastito tijelo, čut će njegove poruke jasno te će ih povezivati s ostalima ako je od rane dobi stjecalo iskustvo da ga slušaju i poštuju. Ako djeca kažu da su sita, vjerujte im jer je u pitanju mnogo više od prehrane i lijepog ponašanja za stolom. Za vrijeme jela može se ponuditi više izbora, ali treba biti siguran da su oni praktični i izvedivi. Može se reći:”Želiš li pola sendviča ili cijeli?”, a ne “Što želiš za ručak?”. Ako dijete kaže:”Hamburger!”, što ćete učiniti ako nemate hamburger u hladnjaku? Dajte djetetu izbor, ali ograničen realnim mogućnostima, a kako djeca postaju starija, povećavajte im odgovornost u donošenju odluka.

Što kad dijete odugovlači s jelom?
Imate li dijete koje odugovači s jelom? Nemojte mu prigovarati. Samo recite:”Htjeli bismo jesti s tobom. Bit ćemo ovdje još 10 minuta. Ako ne budeš gotov, nema problema, pustit ćemo te da pojedeš u miru”. Pustite ga da samo dovrši jelo, izbjegavajte prigovaranje, preklinjanje i podmićivanje kako to ne bi postao vaš problem i kako se ne bi počelo sve vrtjeti oko hranjenja i borbe za moć.

Izbirljiva djeca uglavnom potječu od roditelja sklonih panici. Neka djeca ne bi imala problem s hranom da roditelji na to nisu toliko pazili i brinuli se o tome. Ako je roditelj pretjerano zabrinut u odnosu na količinu i vrstu hrane koju dijete pojede, djeca brzo shvate da imaju moćno oružje, koje mogu uporabiti da ih uvuku u konflikt (ako imate takvo izbirljivo dijete, nemojte mu servirati varivo jer ono zna da je unutra nešto što ne voli i usmjerit će se na traženje toga). U nekim obiteljima vrijeme za jelo nije vrijeme kojem se pridaje važnost. Djeca jednostavno uzmu nešto što nalikuje jelu i sjednu pred TV. Ta djeca nemaju mogućnost nešto podijeliti s drugima, nemaju priliku naučiti se ponašanju za stolom, nema interakcija s drugim članovima obitelji. Ono malo strukture koja postoji određeno je televizijom, npr. vrijeme između dva filma ili crtića djeca koriste da otiđu po još hrane. To možemo nazvati vremenom za hranjenje, a ne vremenom za jelo. Važno je da odvojimo malo vremena u našem užurbanom dnevnom ritmu za obroke sa svojom djecom. Bilo bi dobro kad bi roditelji mogli barem jedan obrok dnevno provesti sa svojim djetetom, odnosno kada bi cijela obitelj mogla pronaći posebno vrijeme svakog dana da se okupi oko stola, podijeli hranu, dobre misli i žive razgovore. To i ne mora svaki put biti baš za stolom. Može se otići i na piknik ili u restoran (po mogućnosti ne fast food), no bit je u tome da odvojimo vrijeme kada ćemo zajedno jesti i razgovarati. Ako možete pridobiti svoje dijete da razgovara s vama za vrijeme jela, ono će s vama razgovarati i kad postane tinejdžer jer je naučeno da je vrijeme za jelo i vrijeme za dijeljenje.

Savjeti
• Za djecu je važno da postoji pravilan raspored hranjenja (npr. tri ili pet obroka dnevno).
• Poštujte djetetov osjećaj gladi i sitosti. Kroz razgovor ih učite da sami znaju prepoznati kad su gladni, a kad siti.
• Izbjegavajte inzistiranje na određenoj količini hrane koju bi dijete trebalo pojesti. Umjesto toga, ponudite djetetu zdravu hranu.
• Često podsjećajte dijete da za međuobrok uzme voće ili povrće.
• Dopustite djetetu da istražuje. Što više zna o hrani (npr. gdje raste, kako se priprema), više će u njoj i uživati.
• Potaknite dijete na fizičku aktivnost. Ograničite gledanje televizije na dva sata dnevno i potaknite ga da se ide igrati vani. Ne dozvolite djetetu da jede pred televizorom.
• Dobro bi bilo da obitelj zajedno objeduje što je češće moguće.
• Potičite zdrave navike hranjenja kod djeteta i riječima i ponašanjem.
• Novu hranu servirajte s onom poznatom od ranije.
• Potaknite dijete da proba novu hranu, ali nemojte ga prisiljavati. Ako dijete odbije, prihvatite to mirno i pokušajte ponovno nakon nekoliko tjedana.
• Budite primjer djetetu. Ako vidi da odrasli vole jesti određenu hranu, veća je vjerojatnost da će ju i samo probati.
• Nije dobro koristiti hranu kao kaznu ili nagradu u odgoju.

Autor: Doc. dr. sc. Gordana Buljan Flander, psihologinja i psihoterapeutkinja, Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba

Tekst preuzet iz časopisa [url="http://www.bebe.hr/"]Bebe[/url], travanj 2013.

Pošalji prijatelju na email
Ključne riječi: bebe,

Komentari