Tamara Roman

Datum objave: 05. 01. 2022.

Jod je element koji je našem tijelu potreban u malim količinama za pravilnu sintezu hormona štitnjače. Esencijalni je nutrijent jer ga naš organizam ne može sam proizvesti, već ga u organizam trebamo unositi prehranom.

Za razliku od većine esencijalnih nutrijenata, status joda u našem tijelu nije povezan sa socioekonomskim čimbenicima, već s podnebljem u kojem živimo. Naime, sadržaj joda u hrani lokalnog podrijetla ovisi o udjelu joda u tlu pa će zbog toga niske koncentracije joda u tlu i vodi rezultirati biljkama i životinjama s niskim udjelom joda. Većina joda na našem planetu nalazi se u oceanima, a sadržaj joda u tlu varira ovisno o regiji. Što je tlo starije i izloženije vanjskim čimbenicima, to je vjerojatnije da će se erozijom tla jod isprati. Ljudi ovisni o lokalnim izvorima hrane koja se uzgaja na područjima siromašnima jodom, moraju se osloniti na namirnice koje su dodatno obogaćene jodom.

Uloge joda u organizmu

Jod je esencijalna komponenta hormona štitnjače, trijodtironina (T3) i tiroksina (T4), i zato je neophodan za normalno funkcioniranje štitnjače. Kako bi zadovoljila potrebe tijela za hormonima štitnjače, štitna žlijezda hvata jod iz krvi i ugrađuje ga u veliki glikoprotein tiroglobulin. Daljnjim složenim biokemijskim reakcijama nastaju hormoni štitnjače koji se po potrebi pohranjuju i puštaju u cirkulaciju. U ciljanim tkivima, poput jetre i mozga, T4 (najčešći cirkulirajući hormon štitnjače) može se pretvoriti u T3 uz pomoć enzima koji sadrže selen. T3 je fiziološki aktivni hormon štitnjače koji se može vezati na receptore štitnjače u jezgrama stanica i regulirati ekspresiju gena. Na ovaj način, hormoni štitnjače reguliraju brojne fiziološke procese, uključujući rast, razvoj, metabolizam i reproduktivnu funkciju.

Tijekom prvog tromjesečja trudnoće majčin hormon štitnjače prelazi preko placente kako bi služio kao glavni izvor ovog esencijalnog hormona za plod prije razvoja vlastite funkcionalne štitnjače.

Nedostatak joda

Štitnjača zdrave odrasle osobe koncentrira 70-80% ukupnog udjela joda u tijelu i to od 15 do 20 mg i koristi oko 80 µg joda dnevno za sintezu hormona štitnjače. Suprotno tome, kronični nedostatak joda može rezultirati dramatičnim smanjenjem sadržaja joda u štitnjači znatno ispod 1 mg.

Brojni učinci nedostatka joda na rast i razvoj poznati su kao poremećaji uzrokovani nedostatkom joda. Manjak joda prepoznat je kao najčešći uzrok oštećenja mozga u svijetu. Spektar poremećaja uzrokovanih nedostatkom joda uključuje mentalnu retardaciju, hipotireozu, gušavost i različite stupnjeve ostalih poremećaja rasta i razvoja.

Najozbiljnije posljedice nedostatka joda povezane su s njegovim utjecajem na rast i razvoj dojenčadi i djece. Status joda može utjecati na rast svojim učincima na os hipotalamus–hipofiza–štitnjača. Manjak joda tijekom trudnoće ima značajne posljedice, od kojih je najteži ishod kretenizam i patuljast rast. Dodatni nepovoljni ishodi teškog nedostatka joda tijekom trudnoće uključuju povećani rizik od mrtvorođene djece, pobačaja i urođenih poremećaja.

Poznato je kako je gušavost u hrvatskim krajevima postojala još od srednjega vijeka. U ranim 50-im godinama dvadesetoga stoljeća učestalost gušavosti u kontinentalnim dijelovima Hrvatske kretala se otprilike 80% u Slavoniji i Lici te do 46% utvrđenih u Zagrebu. Najveća je učestalost utvrđena u selu Rude kraj Zagreba uz pojavu kretenizma. Prva zakonska odredba o obaveznom jodiranju soli donesena je 1953. godine. Deset godina kasnije zabilježeno je značajno, trostruko smanjenje učestalosti gušavosti među školarcima. Također je zabilježen i nestanak kretenizma. Nakon četrdeset godina mislilo se kako je gušavost iskorijenjena kao javnozdravstveni problem u Hrvatskoj. Međutim, nakon osnutka državne Komisije za suzbijanje gušavosti 1992. godine, utvrđeno je postojanje blažeg oblika nedostatka joda i učestalost gušavosti 8-35% djece. Na osnovu tih rezultata i prijedloga Komisije za suzbijanje gušavosti, 1996. godine donesen je novi pravilnik o jodiranju soli gdje je udio joda povećan. Samo tri godine nakon uvođenja novoga pravilnika dobiveni rezultati pokazali su značajno poboljšanje ispitivanih pokazatelja o dovoljnom unosu.

Prehrambeni izvori joda

Najbolji izvor joda u hrani su riba i plodovi mora. Razlog tome je što morske životinje mogu koncentrirati jod iz morske vode. Određene vrste jestivih morskih algi također su vrlo bogate jodom.

Ostali dobri izvori prehrambenog joda uključuju jaja, voće, žitarice i perad. Prerađena hrana može pridonijeti unosu joda ako se tijekom proizvodnje dodaju jodirana sol ili aditivi u hrani, poput kalcijevog jodata i kalijevog jodida. Budući da sadržaj joda u hrani može značajno varirati, te vrijednosti treba smatrati približnim.

Preporučeni dnevni unos joda mijenja se ovisno o životnoj dobi i spolu osobe. Također, posebne su potrebe kod žena koje doje ili su trudne (Tablica 1).

Tablica 1. Preporučeni dnevni unos joda

Životna faza

Dob

Muškarci [μg/day]

Žene [μg/day]

Dojenčad

0-6 mjeseci

110

110

Dojenčad

7-12 mjeseci

130

130

Djeca

1-3 godine

90

90

Djeca

4-8 godina

90

90

Djeca

9-13 godina

120

120

Adolescenti

14-18 godina

150

150

Odrasli

19 godina i stariji

150

150

Trudnice

Sve dobne skupine

-

220

Dojilje

Sve dobne skupine

-

290

Jod kao dodatak prehrani

Iako se zbog obogaćivanja hrane jodom, odnosno jodiranja, smanjila potreba za dodatnim unosom joda, postoje slučajevi u kojima se ono preporuča i to u obliku dodataka prehrani.

Kalijev jodid dostupan je kao dodatak prehrani, obično u kombiniranim proizvodima, poput multivitaminsko - mineralnih dodataka prehrani. Jod čini otprilike 77% ukupne težine kalijevog jodida. Multivitaminsko – mineralni dodatak koji sadrži 100% preporučenog dnevnog unosa za jod osigurava 150 μg joda. Iako većina ljudi u konzumira dovoljno joda u svojoj prehrani, dodatnih 150 μg/dan vjerojatno neće rezultirati prekomjernim unosom joda.

Američka udruga za štitnjaču preporučuje prenatalnu suplementaciju sa 150 µg/dan joda i ne savjetuje unosa veći od 500 µg/dan iz dodataka prehrani bilo oblika joda, tijekom trudnoće i dojenja.

Akutno trovanje jodom je rijetko i obično se javlja samo s dozama od više grama. Simptomi akutnog trovanja jodom uključuju spaljivanje usta, grla i želuca, vrućicu, mučninu, povraćanje, proljev, slab puls, cijanozu i komu.

Literatura:

Becker, D.V., Braverman, L.E., Delange, F., i sur. (2006) Iodine supplementation for pregnancy and lactation-United States and Canada: recommendations of the American Thyroid Association. Thyroid.16(10), 949-951.

Food and Nutrition Board, Institue of Medicine. (2001) Iodine. Dietary reference intakes for vitamin A, vitamin K, boron, chromium, copper, iodine, iron, manganese, molybdenum, nickel, silicon, vanandium, and zinc. Washington, D.C.: National Academy Press. str. 258-289.

Hendler, S.S., Rorvik, D.M., (2008) PDR for Nutritional Supplements. 2. IZD, Montvale: Thomson Reuters.

Kusić, Z., Lechpammer, S., Đaković, N. i sur. (1996) Endemska gušavost u Hrvatskoj. Liječ. Vjesn. 118, 103-7.

Laurberg P. (2014) Iodine. U: Modern Nutrition in Health and Disease, 11. izd. (Ross, A.C., Caballero, B., Cousins, R.J., Tucker, K.L., Ziegler, T.R., ured.) Lippincott Williams & Wilkins, str. 217-224.

Leung, A.M., Avram, A.M., Brenner, A.V., i sur. (2015) Potential risks of excess iodine ingestion and exposure: statement by the american thyroid association public health committee. Thyroid.25(2), 145-146.

Leung, A.M., Braverman, L.E., Pearce, E.N. (2012) History of U.S. iodine fortification and supplementation. Nutrients.4(11),1740-1746.

Murray, C.W., Egan, S.K., Kim, H., Beru, N., Bolger, P.M. (2008) US Food and Drug Administration's Total Diet Study: dietary intake of perchlorate and iodine. J Expo Sci Environ Epidemiol.18(6), 571-580.

Pennington, J.A.T., Schoen, S.A., Salmon, G.D., Young, B., Johnson, R.D., Marts, R.W. (1995) Composition of core foods of the U.S. food supply, 1982-1991. III. Copper, manganese, selenium, iodine. J Food Comp Anal.8, 171-217.

Rohner, F., Zimmermann, M., Jooste, P., Pandav, C., Caldwell, K., Raghavan, R., Raiten, D.J. (2014) Biomarkers of Nutrition for Development—Iodine Review. J. Nutr., 144(8), 1322S–1342S.

WHO, UNICEF, ICCIDD. (2007) Assessment of iodine deficiency disorders and monitoring of their eliminination: a guide for programme managers, 3. izd. http://www.who.int/nutrition/publications/micronutrients/iodine_deficiency/9789241595827/en/

Zava, T.T., Zava, D.T. (2011) Assessment of Japanese iodine intake based on seaweed consumption in Japan: A literature-based analysis. Thyroid Res. 4, 14.

Zimmermann, M.B. (2012) Iodine and iodine deficiency disorders. U: Present Knowledge in Nutrition, 10. izd.,(Erdman, J.W.J., Macdonald, I.A., Zeisel, S.H., ured.) John Wiley & Sons,str. 554-567.

Pošalji prijatelju na email
Ključne riječi: jod, štitnjača,

Komentari