Jedete li previše zbog emocija?

Emocionalno prejedanje definira se kao konzumiranje velikih količina hrane (obično slatkiša ili junk fooda) kao odgovor na emocije umjesto na osjećaj gladi. Procjenjuje se da je 75 % prejedanja uzrokovano emocijama.

Mnogim osobama hrana predstavlja utjehu, barem kratkoročnu. Stoga nerijetko posežu za hranom kada imaju emocionalni problem, nekada svjesno, nekada podsvjesno. Takvo pogrešno rješavanje problema sprječava ih da spoznaju kako učinkovito riješiti određeni emocionalni problem.

Depresija, dosada, usamljenost, ljutnja, anksioznost, frustracija, stres, problemi u međuljudskim odnosima i niska razina samopoštovanja sve su redom stanja koja često leže u podlozi prejedanja.

Prvi korak ka rješavanju problema emocionalnog prejedanja je spoznaja ‘okidača’ koji uzrokuju prejedanje.

Koje situacije i emocije uzrokuju prejedanje?

Pet je osnovnih kategorija u koje se mogu svrstati razlozi za emocionalno prejedanje;

Socijalne. Nerijetko jedemo više kada smo u društvu drugih ljudi. Primjerice, jedemo previše kako bi se uklopili u skupinu ljudi koja nas ohrabruje da jedemo više.

Emocionalne. Jedemo previše zbog dosade, stresa, umora, napetosti, depresije, ljutnje, anksioznosti ili usamljenosti. Hranom tako pokušavamo ispuniti ‘prazninu’.

Situacijske. Brojne reklame kojima podliježemo svjesno i nesvjesno tjeraju nas da jedemo više. Odlazak u kino, na sportske utakmice, shopping centre danas ujedno znači i jesti jer je taj dio gotovo inkorporiran u prigodu.

Nedostatak samopouzdanja. Prejedanje kao rezultat niske razine samopouzdanja vrlo je česta pojava. Ideal savršenog tijela koji nameću mediji teško je postići te su mnoge osobe zarobljene u začaranom krugu držanja najrazličiijih dijeta i prejedanja. Nezadovoljstvo vlastitim izgledom ili nedostatkom snage volje najčešći su uzroci prejedanja.

Fiziološke. Prejedamo se i zbog neutažive gladi koja nastaje zbog preskakanja obroka ili zbog boli različitih uzroka.

Ključno je identificirati 'okidače' koji uzrokuju prejedanje kod određenih osoba. Najjednostavnija metoda je vođenje dnevnika prehrane u koji se unose i emocije koje ste osjetili toga dana. Na taj način moguće je identificirati uzorke ponašanja koji se ponavljaju i tako izdvojiti ključne 'okidače' prejedanja.

Za uspješno rješavanje ove loše navike korisno je pronalaženje novih interesa u životu, poput tjelovježbe, rekreacije, meditacije ili različitih metoda opuštanja.

Neke osobe s takvim problemom opisuju svoje konzumiranje hrane kao način na koji je moguće barem na kratko «pritisnuti tipku za stišavanja tona u životu». Međutim, sve je to samo prikrivanje i okretanje glave od problema, a ne rješavanje problema.
Ključ izlaska iz tog začaranog kruga je da pokušate spoznati, sami ili uz pomoć stručnjaka, gdje je korijen vaših problema i tada možete djelovati direktno na njih.

Dr.sc. Darija Vranešić Bender
članak objavljen u Jutarnjem listu, 13.12.2006