Intuitivna prehrana – dobre i loše strane

Intuitivna prehrana znanstvenim se rječnikom definira kao "dinamički proces koji integrira usklađivanje uma, tijela i hrane". Odnosi se na adaptivni oblik prehrane koji se u svojoj biti temelji na znacima gladi i sitosti kako bi se regulirao unos hrane. Snažna povezanost s unutarnjim signalima tijela, poznata kao interocepcija („osmo“ čulo ili doživljaj trenutnog unutarnjeg tjelesnog stanja), temeljna je za ovaj proces.

Iako je u proteklih nekoliko desetljeća postojalo više suvremenih „gurua“ koji su promovirali intuitivnu prehranu, znanstveni izvori navode kako su ovaj model prehrane prvi razvili Tribole i Resch 1995. godine, ali tek 2006. Tylka i suradnici objavljuju osnovne značajke intuitivne prehrane. Od tada, četiri ključne komponente intuitivne prehrane prehrane identificirane su i empirijski potkrijepljene s nekoliko znanstvenih studija. Četiri komponente intuitivnog hranjenja pomažu ukloniti prepreke koje ometaju interocepciju i pospješuju svijest o unosu hrane uz naglasak na poštivanje vlastitog tijela.

Četiri osnovne značajke intuitivne prehrane su: 1. jesti što želimo, ali samo kad smo gladni, 2. jesti zbog tjelesnih, a ne zbog emotivnih razloga, 3. oslanjati se na unutarnje znakove sitosti i gladi, 4. biti svjesni utjecaja pojedinih vrsta hrane na tijelo.

Intuitivna prehrana često se povezuje s tzv. mindfulnessom ili usredotočenom svjesnosti, no smatra se kako mindfulness čini tek manji dio koncepta intuitivne prehrane. Pojam usredotočena svjesnost (engl. mindfulness) odnosi se na stanje svijesti s pažnjom usmjerenom prema vlastitim iskustvima (tjelesne senzacije, misli, osjećaji) ili prema okolini u sadašnjem trenutku sa stavom neprosuđivanja i prihvaćanja.

Temeljne odrednice intuitivne prehrane

1. Mogućnost prepoznavanja tjelesnih signala gladi, zadovoljstva i sitosti. Osoba koja se hrani intuitivno jede samo kada osjeti glad i prestaje s unosom hrane kada je zadovoljena, prije nego što je postignuta potpuna sitost. Pritom nikada ne bi trebala osjećati grižnju savjesti zbog nečeg što je pojela ili popila.

2. „Intuitivni jelac“ sposoban je prepoznati nutritivne potrebe svoga tijela. Budući da kod ovog principa prehrane ne postoje restrikcije, osoba smije posegnuti za bilo kojom vrstom hrane, ali samo onda kada to tijelo traži. Ako je želja za pojedinom vrstom hrane ili pića uzrokovana emotivnim stanjem ili stresom, preporučuje se susprezanje.

3. Osobe na intuitivnoj prehrani pažljivo osluškuju svoj organizam prilikom jela. Nije dopušteno nesvjesno konzumiranje hrane, primjerice tijekom vožnje u autu, gledanja televizije ili šetnje gradom.

4. Intuitivni jelac mora znati prepoznati izvanjske motive hranjenja (primjerice okolišne, socijalne, emocionalne) i mora naučiti nositi se sa takvim situacijama kako bi izbjegao emocionalno prejedanje ili gladovanje. Ideja je da se pozitivne i negativne emocije ne primaju ili rješavaju putem hrane.

5. Primarna ideja intuitivnog hranjenja je zdravstvena prednost prehrane u skladu s željama tijela, a ne socijalna nadmoć koju donosi vitka figura.

Prednosti i mane intuitivne prehrane

Proponenti intuitivne prehrane tvrde da svaki pojedinac posjeduje prirodni mehanizam koji, ako se pravilno koristi, može osigurati adekvatnu prehranu i idealnu tjelesnu masu. Smatraju da je moguće imati adekvatnu tjelesnu masu i pritom se ne odricati hrane koju vole. To je apsolutno točno, ali činjenica je da su ti prirodni mehanizmi kod većine osoba koje žive u zapadnom civilizacijskom krugu narušeni. Budući da ih često nije jednostavno „oporaviti“ u kratkom vremenskom razdoblju i bez pomoći stručnjaka, za usvajanje odrednica intuitivne prehrane obično je potrebna timska pomoć psihologa specijaliziranog za kognitivno-bihevioralnu terapiju i nutricionista.

Osnovna razlika između klasične dijete i intuitivnog hranjenja u tome što je dijeta protiv ljudske biologije, dok intuitivna prehrana pomaže ljudima da spoznaju svoje tijelo i njegove potrebe. Ovaj postulat apsolutna je istina, no opet se vraćamo na činjenicu da je potreban dugotrajan rad kako bismo došli do tog stupnja svijesti. Oni koji su prirodno u ravnoteži i intuitivno se hrane pravi su sretnici koji nikada nisu izgubili svoje „osmo čulo“, međutim, takve su osobe danas u manjini.

Dijeta vrlo često ne donosi željene rezultate dugoročno, budući da mnoge osobe koje dijetom izgube suvišne kilograme te kilograme vrate nakon nekog vremena. Učestalim držanjem dijeta koje su izrazito restriktivne polučuje se cijeli niz negativnih učinaka na organizam. Primjerice, dolazi do slabljenja funkcije imunološkog sustava, promjena u sastavu tijela i metabolizma, veće učestalosti poremećaja u prehrani.

Doista, uspoređujemo li teorijski intuitivno hranjenje s restriktivnim dijetama, zasigurno se bolje opredijeliti za zadovoljavanje tjelesnih signala. Međutim, kako stoje stvari s intuitivnom prehranom u praksi? Razvojem skala koje opisuju razinu intuitivnog hranjenja za pojedinu osobu (Intiuitive Eating Scale – EAS-1 i EAS-2), započela su i istraživanja koja su imala za cilj utvrditi povezanost intuitivne prehrane s tjelesnim i psihološkim blagodatima. Nekoliko kliničkih studija ukazalo je na povezanost intuitivnog hranjenja sa značajnim poboljšanjima u indeksima psihološke dobrobiti (npr. zadovoljstvo samim sobom, uvažavanje tijela, optimizam), kardiometaboličkiim parametrima (npr. krvni tlak, ukupni kolesterol, LDL kolesterol i trigliceridi) i zdravim navikama (npr. prehrambene navike i navike tjelesne aktivnosti, kakvoća prehrane).

Kad je riječ o psihološkim prednostima, istraživanja su pokazala da intuitivno hranjenje donosi i veće samopoštovanje i osjećaj zadovoljstva te uvažavanje vlastitog tijela. Također, intuitivna prehrana pomaže i kod poremećaja prehrane poput kompulzivnog prejedanja.

Jedna od osnovnih postulata intuitivne prehrane je ne jesti zbog emotivnih, socijalnih ili okolišnih razloga. Takav stav funkcionira u određenim situacijama (primjerice kod ljudi koji rješavaju određene emocionalne probleme hranom), međutim potpuno razdvajanje emotivne i posebno socijalne komponente od prehrane na ovim prostorima zasigurno ne bi naišlo na plodno tlo. Naime, na svu sreću, u našoj svakodnevici zajednički obiteljski obroci još uvijek nisu nepovratno izgubljeni, a hrana još uvijek predstavlja okosnicu nekih tradicionalnih zbivanja i druženja. To nikako ne treba gledati kao nešto negativno.

Tijelo nam ponekad može doista signalizirati da nam je nešto potrebno, međutim, znanja o hrani i prehrani koja se sakupljaju vijekovima ne bi smjeli ignorirati. Znanost o prehrani i utjecaju prehrane na zdravlje danas je već vrlo dobro dokumentirana i neki aspekti sasvim su jasni i neupitni. Zato je najbolja varijanta osluškivanje organizma, ali uz zrnce razboritosti, dakle imajući na umu sve ono što su nas naučili drevni mudraci, ali i moderni nutricionizam i psihologija. Ako smo u ravnoteži i usredotočeno svjesni, zasigurno nećemo pogriješiti!