Hranom protiv gljivičnih infekcija

U današnje vrijeme brzog života, sve nekvalitetnije prehrane udružene sa sve većom količinom svakodnevnog stresa te izloženosti sve većem broju štetnih i otpornih mikroorganizama, ljudski je organizam podložniji raznim oboljenjima. U trenutku kada padne «prvi zid obrane», odnosno kada imunološki sustav oslabi i ne vrši svoju funkciju pravovremeno i u optimalnom opsegu, dolazi do pobjede štetnih mikroorganizama, otpadnih produkata metabolizma te ostalih vanjskih čimbenika koji ugrožavaju ljudsko zdravlje. Kapitulacija ljudskog organizma može se očitovati na razne načine, odnosno u vidu različitih oboljenja – bakterijskih, virusnih, gljivičnih, tumorskih, kroničnih nezaraznih bolesti itd.

Jedno od oboljenja koje je sve češće, osobito u ženskom dijelu populacije je kandidijaza - gljivično oboljenje uzrokovano gljivicama roda Candidae albicans.
Gljivice se smatraju uobičajenim stanovnikom ljudskog organizma, odnosno spadaju u njegovu «fiziološku floru». Uravnotežene su s ostalim mikroorganizmima, s kojima međudjeluju te u određenim simbiozama imaju čak i povoljan učinak. No, problemi se javljaju u trenutku kada se naruši spomenuta ravnoteža čega je posljedica prekomjeran rast i razmnožavanje gljivica.

Gljivičnom «bujanju» mogu pridonijeti razna stanja poput:
-česta upotreba antibiotika (oni ubijaju i «dobre» bakterije koje drže gljivice pod kontrolom), oralnih kontraceptiva i kortikosteroida
-nošenje uskog, neprozračnog donjeg rublja
-prisutnost drugih oboljenja poput šećerne bolesti i HIV-a
-trudnoća
-alergija i upotreba antihistaminika (lijekova protiv alergije)
-nedostatak željeza, cinka, folne kiseline i vitamina B12
-kemoterapija

Iako je najčešća lokalizacija gljivičnih infekcija, točnije kandidijaze, vagina i usna šupljina, one se mogu manifestirati i na koži, noktima, bronhima i plućima.
Simptomi vaginalne kandidijaze su svrbež, peckanje, bolni spolni odnosi, prisutnost bjelkasto-žućkastog (sirastog) iscjetka, crvenilo i otečenost.

Druga najčešća «žrtva» gljivične invazije su nokti (pogotovo nožni) te stopala. Iako Candida i u ovom slučaju može biti glavni krivac, ipak je najčešći uzročnik spomenutih gljivičnih oboljenja pripadnik roda Trichophyton rubrum, a oboljenje se u popularnoj literaturi naziva «atletskim stopalom». Nastaje zbog loše prozračenosti obuće, vlažnih čarapa i čestog boravka u vlažnoj sredini. Simptomi su guljenje i pucanje kože (naročito između prstiju), omekšana i bolna koža, svrbež, crvenilo i ljuskaste nakupine po koži. Ukoliko su zahvaćeni nokti, oni postaju žućkasti, neprozirni, zadebljani te lako pucaju i listaju se.

U slučaju da se akutno gljivično oboljenje ne izliječi pravovremeno, postoji mogućnost prelaska oboljenja u kronično stanje. Određeni simptomi poput bolova u trbuhu, proljeva, nadutosti, grčeva, loše probave, žgaravice, ponavljajućih vaginalnih oboljenja, crvenila kože i upala sinusa mogu upućivati na postojanje kronične kandidijaze. Česti su simptomi i alergije, analni svrbež, loša periferna cirkulacija, umor, depresija, razdražljivost, glavobolja i vrtoglavice.

Liječenje i prevencija gljivičnih infekcija
Osim «klasičnog» pristupa liječenju, odnosno lokalne i sistemne primjene antimikotika (lijekova protiv gljivica poput klotrimazola, mikonazola, nistatina, ketokonazola ili flukonazola), mnogi liječnici zagovaraju i «prirodan», ne-farmaceutski način liječenja, odnosno borbe protiv gljivičnih infekcija.

Naime, mnoga istraživanja su pokazala učinkovitost određenog režima prehrane, osobito u prevenciji te dugoročnom održavanju ravnoteže mikroflore organizma. Tako se preporuča prehrana s maksimalno smanjenim unosom ugljikohidrata (osobito rafiniranih šećera najviše prisutnih u slatkišima) te smanjenim unosom masti, mlijeka i mliječnih prerađevina, alkoholnih pića te orašastih plodova. Za razliku od inače preporučenog dnevnog unosa voća koji iznosi pet serviranja na dan, kod gljivičnih oboljenja preporučeno je smanjiti taj unos na svega dva serviranja te u potpunosti izbjegavati sušeno voće. Također nije preporučljiva niti konzumacija meda, voćnih sokova i pića s dodatkom šećera.

Kroz mnoga su se istraživanja također «iskristalizirale» određene namirnice, odnosno aktivne supstance koje mogu pomoći u borbi protiv gljivičnih infekcija, a to su:
- probiotici (naročito bakterija Lactobacillus acidophilus koja se najčešće dodaje u jogurte, odnosno fermentirane mliječne proizvode ili pak u kapsule, ali i u preparate za lokalnu primjenu poput vaginaleta, oralnih i vagnalnih gelova, tekućina za ispiranje itd. Laktobacili proizvode mliječnu kiselinu koja u slučaju gljivičnih oboljenja djeluje kao «prirodni antibiotik»)
- ulje čajevca
- propolis
- echinacea purpurea (jača imunitet, a time indirektno potiče borbu protiv umnoženih gljivica)
- cimet ( posjeduje dvije aktivne tvari koje se smatraju glavnim borcima protiv gljivica – eugenol i cinamaldehid)
- origano
- češnjak (u nekim se studijama njegovo djelovanje pokazalo učinkovitijim od nistatina, zahvaljujući aktivnoj tvari alicinu)
- ružmarin
- pepermint
- žutika (bogata berberinom, biljnim alkaloidom antibiotskog djelovanja)
- majčina dušica
- grožđe
- cink i selen

Ana-Marija Liberati-Čizmek, dr.med

Vitamini.hr