Pobliže o ehinaceji

Ehinacea je zauzimala i cijenjeno mjesto u modernoj američkoj medicini sve do početka 20. stoljeća kada je njenu popularnost zasjenila pojava antibiotika. Međutim, negdje u isto vrijeme otkrivaju ju Europljani koji započinju eru intenzivnog korištenja ove zanimljive biljke. Danas je popularnost pripravaka ehinaceje na visokoj razini, a najbolji potrošači su stanovnici Njemačke. Štoviše, većina znanstvenih studija na ehinaceji je provedena upravo u Njemačkoj.

Sama biljka prepoznatljiva je po predivnim cvjetovima najčešće ljubičaste boje zbog kojih je postala čest stanovnik ukrasnih vrtova. Poznato je 9 vrsta roda Echinacea, a u ljekovite svrhe se primjenjuju korijeni/ili nadzemni dio 3 najpoznatije biljne vrste: Echinacea angustifolia (uskolisna rudbekija), Echinacea pallida (ružičasta rudbekija) i Echinacea purpurea (crvena rudbekija). Mnogi pripravci sadrže jednu, dvije ili čak sve tri Echinacea vrste, iako je najviše korištena i proučavana upravo Echinacea purpurea.

Bogatstvo aktivnih tvari

Ehinacea sadrži kompleksnu mješavinu aktivnih tvari koje sinergijski pružaju povoljan učinak. Među njima osobito se ističu alkilamidi, polisaharidi, glikoproteini te ehinakozid i ehinacein. Otkriveni su i drugi potencijalno aktivni sastojci poput cinarida i derivata kofeinske kiseline.

Ehinacea kao pomoć obrambenim sposobnostima organizma

Akutne virusne infekcije gornjeg dišnog sustava, poput prehlade među najčešćim su bolestima koje zahvaćaju čovječanstvo, a brojne studije pokazuju da pomoć u prevenciji i liječenju simptoma može pružiti ehinacea. U prilog tome govori meta analiza studija koja su se bavila pitanjem učinkovitosti pripravaka ehinaceje da preveniraju pojavu simptoma kod inducirane prehlade. Analiza objavljena 2006. godine pokazala je da je vjerojatnost pojave simptoma prehlade 55 % veća u ispitanika koji su primali placebo, nego u onih koji su uzimali ehinaceju.

Dodatan dokaz pruža meta –analiza provedena 2007. godine koja je analizom 14 studija zaključila da ehinacea ima važnu ulogu u smanjenu incidencije i trajanja prehlade. U brojkama, pokazalo se da ehinacea smanjuje vjerojatnost obolijevanja od prehlade za prosječno 58 %.

Od radova novijeg datuma, valja izdvojiti randomiziranu, dvostruko slijepo, placebo kontroliranu studiju Jawada i sur. 755 zdravih ispitanika je 4 mjeseca svakodnevno dobivalo ili alkoholni ekstrakt ehinaceje ili placebo. Po isteku studije pokazalo se da je pripravak ehinaceje smanjio incidenciju prehlade, ali i njeno trajanje te potrebu za analgeticima u usporedbi s placebom. Autori su istaknuli preventivni učinak ehinaceje, osobito u slučaju ponavljajućih infekcija.

Pozitivan učinak ehinaceje kod prehlada dobro je dokumentiran, no sve je veći broj studija koje daju naslutiti da bi antivirusna svojstva ove fascinatne biljka mogle biti od pomoći i u prevenciji gripe. Prema dosadašnjim spoznajama pripravci ehinaceje mogu smanjiti aktivnost virusa sezonske gripe, ali i opasnijih sojeva svinjske gripe i to u dozama koje se preporučuju za svakodnevni unos. Antivirusni učinak ehinaceje nedavno je potvrđen i na SARS-CoV-2 virus.

Mehanizam djelovanja

Smatra se da ehinacea pomaže funkciju prirodnog obrambenog sustava tijela i na taj način pruža korist protiv infekcija gornjeg dišnog sustava. Točan mehanizam djelovanja i dalje se istražuje no čini se da pripravci ehinaceje djeluju na „brojnim frontama“.

Među brojnim farmakološkim aktivnostima ehinaceje najviše dokaza govori u prilog aktivacije makrofaga povećavajući fagocitozu odnosno sposobnost bijelih krvnih stanica da „progutaju“ i unište potencijalno štetna strana tijela. Nadalje, postoje kvalitetni dokazi da ehinacea povećava proizvodnju T – limfocita i stanica ubojica. Dodatno, pripravci ehinaceje mogu inhibirati sposobnost virusa da izlučuju citokine i druge medijatore upale zbog čega se vjeruje da su učinkoviti u smanjenu simptoma infekcije.

Doziranje i sigurnost pripravaka ehinaceje

Ehinacea je komercijalno dostupna u brojnim oblicima – kao sušena biljka ili korijen, tekući ekstrakt, u prahu, kapsulama i tabletama te gelovima. Pripravci ehinaceje odobreni su za upotrebu u europskim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj.

Općenito, za stimulaciju imunosnog sustava, preporučena dnevna doza je 3 puta na dan po 1 g sirove droge ili 300 mg standardiziranog ekstrakta u prahu ili 1-2 ml tinkture. Postoje saznanja da dugotrajnom upotrebom ehinacea gubi na učinkovitosti pa se preporuča da se pripravci kontinuirano ne koriste dulje od 6 do 8 tjedana. Hrvatska regulativa prilično je stroga i odredila je da se pripravci ehinaceje mogu koristiti maksimalno 14 dana u kontinuitetu, no valja naglasiti kako je vremensko ograničenje primjene ehinaceje postavljeno bez jasne argumentacije i znanstvenih dokaza.

Istraživanja nisu zabilježila toksičnost ehinaceje zbog čega se smatra sigurnom za upotrebu. Također, vrlo je dobro podnosi većina populacije. Ipak u osjetljivih pojedinaca ehinacea može uzrokovati alergijsku reakciju koja varira od blagog osipa do anafilakse. Alergijska reakcija na ehinaceju je najčešća u osoba koje su inače alergične na srodne biljke poput krizantema, nevena i tratinčica.

Osobe koje boluju od tuberkuloze, leukemije, dijabetesa, autoimunih bolesti i multiple skleroze ne bi smjeli koristiti ehinaceju. Zbog manjka konkretnih saznanja o sigurnosti upotrebe u vrijeme trudnoće i dojenja ehinacea se ne preporučuje ni toj populaciji.

Budući da ehinacea stimulira imunosni sustav, osobe koje koriste imunosupresive, osobito u slučaju transplatacije organa, ne smiju je upotrebljavati.

Ehinacea i autoimune bolesti – koja su nova saznanja?

Mnoga upozorenja i kontraindikacije koje se navode za ehinaceju temelje se isključivo na teorijskim mogućnostima da kod bolesti koje u podlozi imaju proupalni mehanizam djelovanja povezan s imunitetom, može doći do pogoršanja bolesti kao posljedice imunostimulacije. Novija istraživanja ozbiljno dovode u pitanje ispravnost ove premise. Primjerice, u preglednom članku objavljenom 2016. godine znanstvenici su zaključili da lipofilni pripravci ehinaceje koji u svom sastavu sadrže alkilamide imaju sposobnost suprimirati imunosne reakcije i imati blagotvoran učinak na autoimuni odgovor organizma, čime su ozbiljno poljuljali teoriju o negativnom djelovanju ehinaceje kod autoimunih bolesti.

Vezu između autoimunih bolesti i primjene ehinaceje stavlja pod upitnik zanimljivo novo istraživanje objavljeno 2022. godine koje je uspoređivalo protuupalno djelovanje ekstrakata ehinaceje i protuupalnih lijekova poput diklorfenaka i otkrilo da ehinacea u laboratorijskim modelima ima jače protuupalno djelovanje od navedenih nesteroidnih protuupalnih lijekova i kortikosteroida. Istraživanje je provedeno na dvije vrste kultura stanica.

Jedna vrsta sadržavala je aktivirane makrofage koji simuliraju upalno stanje, dok je druga vrsta sadržavala neaktivirane makrofage koji simuliraju homeostazu. Naime, makrofagi su ključne stanice imunosnog sustava i prva linija obrane, a aktiviraju se u prisutnosti određenih signala koji se nalaze u vanjskom omotaču gram-negativnih bakterija. Aktivirani makrofagi luče upalne citokine (TNF-α, IL-1β, IL-6) i reaktivne kisikove spojeve. Navedeno istraživanje pokazalo je da ekstrakt ehinaceje u stanju simulirane upale smanjuje razinu proupalnih citokina, dok u stanju homeostaze stimulira makrofage na proizvodnju citokina. Svi ekstrakti ehinaceje (vodeni, alkoholni i ekstrakt obogaćen alkilamidima) značajnije su smanjili razinu upalnih citokina odnosno imaju jače protuupalno djelovanje u usporedbi s često korištenim protuupalnim lijekovima.

Literatura:

• Barrett B. Medicinal properties of Echinacea: a critical review. Phytomedicine 2003; 10: 66–86, 2003.
• Flannery MA. From Rudbeckia to Echinacea: The emergence of the purple cone flower in modern therapeutics. Pharmacy in History 1999;41:52–59.
• Barret B., Brown R., Rakel D., Mundt M., Bone K., Barlow S., Ewers T. Echinacea for treating the common cold: A randomized controlled trial. Ann Intern Med. 2010; 153(12): 769–777.
• Hudson JB. Applications of the Phytomedicine Echinacea purpurea (Purple Coneflower) in Infectious Diseases. J Biomed Biotechnol. 2012; 2012: 1-16.
• Barnes J, Anderson LA, Gibbons S, Phillipson JD. Echinacea species (Echinacea angustifolia (DC.) Hell., Echinacea pallida (Nutt.) Nutt.,Echinacea purpurea (L.) Moench): a review of their chemistry, pharmacology and clinical properties. J Pharm Pharmacol. 2005;57(8):929-54.
• Schoop R, Klein P, Suter A, Johnston SL. Echinacea in the prevention of induced rhinovirus colds: a meta-analysis. Clin Ther. 2006;28(2):174-83.
• Shah SA, Sander S, White CM, Rinaldi M, Coleman CI. Evaluation of echinacea for the prevention and treatment of the common cold: a meta-analysis. Lancet Infect Dis. 2007;7(7):473-80.
• Jawad M, Schoop R, Suter A, Klein P, Eccles R. Safety and Efficacy Profile of Echinacea purpurea to Prevent Common Cold Episodes: A Randomized, Double-Blind, Placebo-Controlled Trial. Evid Based Complement Alternat Med. 2012;2012:841315. Epub 2012 Sep 16.
• S. Pleschka, M. Stein, R. Schoop, and J. B. Hudson,. Anti-viral properties and mode of action of standardized Echinacea purpurea extract against highly pathogenic avian Influenza virus (H5N1, H7N7) and swine-origin H1N1 (SOIV). Virology Journal, 2009; 6:197.
• Sharma M, Anderson SA, Schoop R, Hudson JB. Induction of multiple pro-inflammatory cytokines by respiratory viruses and reversal by standardized Echinacea, a potent antiviral herbal extract. Antiviral Res. 2009;83(2):165-70.
• Huntley AL, Thompson Coon J, Ernst E. The safety of herbal medicinal products derived from Echinacea species: a systematic review. Drug Saf. 2005;28(5):387-400.
• Ardjomand-Woelkart K, Bauer R. Review and Assessment of Medicinal Safety Data of Orally Used Echinacea Preparations. Planta Med. 2016 Jan;82(1-2):17-31. doi: 10.1055/s-0035-1558096. Epub 2015 Oct 5. PMID: 26441065.
• Vieira SF, Gonçalves VMF, Llaguno CP, Macías F, Tiritan ME, Reis RL, Ferreira H, Neves NM. On the Bioactivity of Echinacea purpurea Extracts to Modulate the Production of Inflammatory Mediators. Int J Mol Sci. 2022 Nov 6;23(21):13616.