Ususret sutrašnjoj utakmici naše nogometne reprezentacije, razgovarali smo s Draganom Olujić, dipl.ing. prehrambene tehnologije - nutricionist, nutricionisticom HNK Hajduk koja već 13 godina radi u području sportske prehrane. Nutricionistica Olujić podijelila je s nama svoja iskustva u radu s nogometašima te objasnila ključne probleme u njihovoj prehrani.
Promatrajući iz svojeg iskustva, kako se naši nogometaši hrane i kakvo je njihovo znanje o pravilnoj prehrani?
Kada govorimo o profesionalnom sportu, nogometaši su od svih timskih igrača najviše disciplinirani. Razlog tome je činjenica da svi ozbiljni klubovi u ugovoru navode stavke o održavanju tjelesne mase i udjela masnog tkiva tako da nogometaši nemaju problema s odabirom hrane i sa pridržavanjem prehrane u smislu izbjegavanja brze hrane, slatkiša i zaslađenih sokova te svih ostalih namirnica koje pripadaju ovoj kategoriji.
Nogometni klubovi imaju osobu zaduženu za brigu o pravilnoj prehrani tako da profesionalni nogometaši dobivaju dobru edukaciju. Osim toga, kroz organizirane klupske timske obroke nogometaši također mogu steći dojam kako bi pravilna prehrana u principu trebala izgledati da bi održavali zdravu tjelesnu težinu.
Možete li izdvojiti ključne probleme u prehrani nogometaša?
Osnovni problem u profesionalnom sportu je taj što je ritam natjecanja strahovito intenzivan kroz cijelu godinu i što oni imaju jako malo vremena za odmor i za opuštanje. Rano idu spavati, rano ustaju, sve im se vrti oko nogometa te jednostavno nemaju „ispušni ventil“. Međutim, nađu li se u nekoj situaciji u kojoj su malo opušteniji tada pretjeruju s neumjerenom konzumacijom one hrane koju tijekom sezone ne smiju i ne žele konzumirati.
Drugi problem je što je njihov život dosta nesiguran - jedan dan su u jednom klubu, odnosno mjestu, dok se već sljedeći dan spremaju za prijelaz u drugi klub. Takve životne situacije predstavljaju veliki mentalni stres te im brza hrana i slatkiši služe kao emocionalna kompenzacija.
U situacijama velikog stresa, primjerice ako su ozlijeđeni i cijela karijera im je upitna, također se mogu dogoditi velike nepažnje u prehrani. Nakon što to razdoblje prođe, oni žele vratiti svoju ciljanu tjelesnu masu i tada se izgladnjuju, ne jedu po 16 sati i koriste sve popularne režime koje pronalaze na internetu.
Spomenute situacije bih izdvojila kao ključne problematične točke, međutim generalno gledajući, nogometaši jesu disciplinirani sportaši.
Koliko nogometaši vjeruju u suplementaciju?
To je vrlo individualno. Postoje sportaši kojima je suplementacija izuzetno bitna, ali kada pogledate malo širu sliku oni nisu imali nikakva negativna iskustva tijekom sportskog života.
Takvih sportaša je u principu jako malo jer u svijetu nogometa postoje brojni „stručnjaci“ i dušebrižnici koji sportašima tijekom karijere žele „pomoći“. Najčešće se zbog neznanja ta pomoć naslanja na različite suplementacije koje onda ostave nekakvo negativno sjećanje i kada nutricionist zapravo želi napraviti korisnu suplementaciju u organiziranoj instituciji pod nadzorom, onda postoji jedno veliko nepovjerenje od strane nogometaša jer su se nekad u prošlosti „opekli“.
U sustavu u kojem ja radim to je dosta dobro organizirano. Vrlo je bitan taj kontinuitet rada, odnosno da su prisutni uvijek isti stručni ljudi od povjerenja. Tako da suplementacija može biti od ogromne koristi ako se radi sistemski i funkcionalno, ali s druge strane, ako ih savjetuju prodavači koji ih nažalost najčešće savjetuju tada to često puta završi u krivu stranu.
Radim u sportu već 13 godina i mogu reći da je napredak vidljiv. Svijest o važnosti prehrane kod profesionalnih sportaša prilično je razvijena, što je neusporedivo sa situacijom koja je bila prije tri do četiri godine.Dragana OlujićNutricionistica HNK Hajduk
Koliko su se spremni disciplinirati i slušati preporuke nutricionista?
Oni su spremni onoliko koliko im se nutricionist uspije nametnutni u pametno odabranim situacijama. Primjerice, kada su na pripremama, ako ste dobro isplanirali pripreme po pitanju prehrane i stvarno uspjeli sve organizirati tako da na njihovom tanjuru ne završi ništa što je sporno i da oni u jednom kampu koji je izoliran nemaju nikakvih opcija, nego su na neki način prisiljeni poštovati pravila normalne sportske prehrane, onda oni zapravo kroz period koji traje dva do tri tjedna na primjeru, odnosno na iskustvenoj situaciji mogu vidjeti korist. Tamo su prisiljeni poštovati pravila i onda oni sami na svome tijelu osjete koliko je to za njih dobro, koliko lakše podnose trening, i koliko se brže oporavljaju.
Osim toga, ako postoji podrška stožera, članova tima koji će vam omogućiti da prehranu organizirate prema svim smjernicama i preporukama, onda u najkraćem mogućem vremenu možete očekivati najbolje moguće rezultate.
Više o prehrani nogometaša možete pročitati ovdje.
