Po čemu je poseban probiotički kvasac Saccharomyces boulardii?

Od osvita probiotičkog koncepta prije 30 godina do danas, najistraživaniji sojevi s probiotičkim djelovanjem su Lactobacillus rhamnosus GG (LGG) i Saccharomyces boulardii. Za razliku od većine poznatih komercijalnih sojeva bakterijskih probiotika, Saccharomyces boulardii je nepatogeni kvasac izoliran iz tropskog voća (lychee i mangosteen).

Zvučni nastavak imena „boulardii“ taj probiotički kvasac duguje osobi koja ga je otkrila. Francuski mikrobiolog i znanstvenik Henri Boulard otkrio je S. cerevisiae var. Boulardii 1923. godine tijekom epidemije kolere, a danas je taj kvasac još uvijek jedini eukariotski mikroorganizam korišten kao probiotik za terapiju gastrointestinalnih poremećaja. Henri Boulard je tijekom svojeg boravka u Indokini promatrao kako osobe koje su žvakale koru i pile napitke od tropskog voća lychee i mangosteen nisu razvijale teške vodenaste proljeve specifične za koleru. Po povratku s putovanja, Boulard je izolirao i patentirao probiotik S. boulardii te ga je 1947. godine prodao kompaniji Biocodex koja ga registrira kao lijek i stavlja na tržište 1953. godine. Iako je komercijalni interes za tim pripravkom kontinuirao rastao od polovice dvadesetog stoljeća, znanstveni interes pojavio se tek u osamdesetima.

Dva važna znanstvena rada objavljena 1986. i 1987. godine uputila su na korist S. boulardii u liječenju pseudomembranoznog kolitisa i amebijaze. Vjerojatno su upravo ti znanstveni uvidi pokrenuli lavinu istraživanja čiji se broj počeo eksponencionalno povećavati tijekom prvog desetljeća 21. stoljeća. Do danas je objavljeno približno 80 randomiziranih kliničkih studija o tom probiotiku.

Unutar mikrobioma postoji mikobiom!

Pojam mikrobiota odnosi se na cijelu populaciju mikroorganizama koji nastanjuju ljudski probavni sustav ili druge organe i organske sustave i ne odnosi se samo na bakterije. Naime, osim bakterija, mikrobiotu čine i kvasci, virusi, prabakterije i praživotinje.

Mikrobiom predstavlja zajednicu organizama iz skupine mikroskopskih gljiva, odnosno kvasaca, koja obitava unutar mikrobioma svakog pojedinca. Najbrojniji rodovi gljiva (kvasaca) u crijevu čovjeka su: Saccharomyces, Malassezia i Candida, u padajućem nizu prema zastupljenosti. Točnije, rod Saccharomyces čini 5–65% mikrobioma. Neupitno je da određene vrste kvasaca koje obitavaju u crijevu imaju koristi za domaćina. Ti blagotvorni učinci očituju se u modulaciji imunosne homeostaze, utjecaju na stečenu imunost, te kroz održanje homeostaze mikrobioma i specifične interakcije između pojedinih mikrobnih vrsta.

Karakteristike i mehanizmi djelovanja probiotičkog kvasca S. boulardii

Iako je S. boulardii bliski srodnik poznatog i široko primjenjivanog pivskog ili pekarskog kvasca Saccharomyces cerevisiae, ima potpuno drugačije taksonomske, fiziološke, metaboličke i genetičke karakteristike u odnosu na druge sojeve S. cerevisiae.

Liofilizirani S. boulardii stabilan je na sobnoj temperaturi, a optimalan rast bilježi na 37°C (vrijednost bliska tjelesnoj temperaturi). Preživljava prolazak kroz sve razine probavnog sustava, otporan je na niske pH vrijednosti i žučne soli. Također, prirodno je otporan na antibiotike.

Kad se primjenjuje oralnim putem, postiže stabilnu koncentraciju unutar tri dana, a iz fecesa se eliminira 2-5 dana nakon prestanka primjene.

Logično je da postoje brojne razlike u karakteristikama i mehanizmu djelovanja bakterijskih probiotika i probiotičkog kvasca S. boulardii, a temeljna je razlika u otpornosti na antibiotike, budući da oni utječu isključivo na bakterije. Stoga se probiotički kvasac može uzimati i istodobno s antibiotikom, za razliku od sheme doziranja koja je uvriježena za probiotičke bakterije.

Ostatak članka pročitajte na inPharma.hr