Biste li nakon poroda pojeli posteljicu?

Smatra se, također, da jedenjem placenta majka nakoknađuje nutrijente koje je izgubila tijekom poroda te da se lakše oporavlja.

Placentofagija je donedavno bila gotovo nepoznanica među ljudima, prvi zabilježen slučaj datira iz 1970ih kada je žena u Sjevernoj Americi nakon poroda pojela posteljicu. No, posljednih godina sve više žena , osobito u SAD-u, podliježe o ovom činu, prvenstveno zahvaljujući zvijezdama poput Alicie Silverston i Kim Kardashian koje su doprinijele popularizaciji ove prakse.

Jedenje posteljice je postao i ozbiljan biznis budući da brojne kompanije u SAD nude usluge kapsulizacije placente kako bi majkama koje su gadljive omogućili da placentu unesu u obliku praktičnih kapsula.  Placenta se može konzumirati i sirova, u obliku smoothija, a može se i kuhati, peći, pirjati; mogućnosti je mnogo, a čak i postoje kuharice na tu temu.

Hir koji tek postaje metom znanstvenika

Zagovornici placentofagije promoviraju praksu tvrdnjama da će se žene, konzumiraju li posteljicu,  lakše oporaviti nakon poroda.  Nadalje ističu,  kako zahvaljujući hormonima i nutrijentima koje sadrži poput progesterona, laktogena, β – endorfina i oksitocina te željeza jedenje placente može stimulirati produkciju mlijeka te  čak stabilizirati raspoloženje majke i smanjiti rizik od postporođajne depresije.

Budući da je sama praksa novijeg datuma znanstvenih studija na ovu temu nema puno. Pregledni rad objavljen 2015 godine u časopisu Archives of Women's Mental Health ističe kako, u stvari, ne postoje placebo-kontrolirane studije na ljudima koje bi potvrdile blagotvornost placentofagije. Rijetke studije koje bi se mogle protumačiti u korist jedenja posteljice nakon poroda provedene su na životinjskim modelima ili su stare preko 60 godina, stoga nemaju kliničku važnost. Osim što nedostaju kvalitetne studije  o zdravstvenim učincima konzumiranja placente, malo je studija koje su se bavile samim nutritivnim sastavom. Poznato je da posteljica uistinu sadrži hormone poput progesterona i estrogena te željezo, no ostaje pitanje koliko ove tvari ostaje očuvane nakon što se posteljica skuha ili dehidrira. Valja imati na umu i da ovaj organ služi  kao filter štetnih tvari za fetus što znači da može sadržavati štetne tvari poput žive i olova.

Posteljica nije sterilna

Danas znamo da posteljica nije sterilna, kako se nekoć vjerovalo, te da može sadržavati viruse i bakterije. Američki centar za kontrolu bolesti (Center for Disease Control and Prevention) u svijetlu rastućeg interesa za placentofagiju je izdalo upozorenje da valja izbjegavati konzumaciju posteljice  u obliku kapsula  budući da se na taj način ne uništavaju potencijalni patogeni.  Upozorenje ima svoj  temelj na slučaju iz 2016. godine kada  je majka konzumirajući zaraženu posteljicu svojem djetetu prenijela beta-hemolitički streptokok skupine B te je dijete neposredno nakon poroda razvilo respiratorni distres sindrom i moralo biti liječeno antibioticima.

Iako je  placentofagija i dalje ostaje osobni izbor majke,  nužno je dobro se informirati i  biti svjestan potencijalnih rizika.

Tekst objavljen na portalu Zdravo budi

Literatura:

• Marraccini ME, Gorman KS. Exploring Placentophagy in Humans: Problems and Recommendations. J Midwifery Womens Health. 2015;60(4):371-9.
• Hayes EH. Consumption of the Placenta in the Postpartum Period. J Obstet Gynecol Neonatal Nurs. 2016;45(1):78-89.
• Coyle CW, Hulse KE, Wisner KL, Driscoll KE, Clark CT. Placentophagy: therapeutic miracle or myth? Arch Womens Ment Health. 2015;18(5):673-80.
• Joseph R, Giovinazzo M, Brown M. A Literature Review on the Practice of Placentophagia. Nurs Womens Health. 2016;20(5):476-483.
• Farr A, Chervenak FA, McCullough LB, Baergen RN, Grünebaum A. Human placentophagy: a review. Am J Obstet Gynecol. 2017; S0002-9378(17)30963-8.
• Buser GL, Mató S, Zhang AY, Metcalf BJ, Beall B, Thomas AR. Notes from the Field: Late-Onset Infant Group B Streptococcus Infection Associated with Maternal Consumption of Capsules Containing Dehydrated Placenta — Oregon, 2016. MMWR Morb Mortal Wkly Rep 2017;66:677–678.