Datum objave: 24. 08. 2009.

Alergija na hranu je sklonost organizma da neprilagođeno reagira na određene vrste hrane. Uzrok tome je pojačana reaktivnost imunološkog sustava, odnosno dijela imunosustava zaslužnog za nastanak alergijskih reakcija posredovanih IgE antitijelima.
Tako određene namirnice koje većina ljudi normalno probavi, apsorbira i iskoristi, kod manjeg postotka ljudi uzrokuju neželjene reakcije koje u svom opsegu mogu varirati od gotovo nezamjetnih do životno ugrožavajućih (anafilaksa, anafilaktični šok).

Mehanizam nastanka alergije na hranu leži u stvaranju alergen-specifičnih protutijela IgE razreda, pri čemu se proteini određenih namirnica u predisponiranih pojedinaca ponašaju kao alergeni. Pri prvom unosu rizične namirnice, dolazi do senzibilizacije organizma: aktiviraju se limfociti i izlučuju imunoglobulini (IgE antitijela) koji se vežu na krvne i tkivne upalne stanice (bazofili i mastociti). Pri slijedećem kontaktu s dotičnom namirnicom, i svaki put nakon toga, senzibilizirani bazofili i mastociti se raspadaju te oslobađaju veće količine farmakološki aktivnih tvari poput histamina, leukotrijena, serotonina i heparina. Za nastanak alergijskih reakcija najbitniji je histamin. Mastocitima bogata koža, vezivno tkivo, tkivo oko krvnih žila te sluznica dišnog i probavnog sustava „sijelo“ su histaminskog odgovora odnosno razvoja alergijskih reakcija.

Simptomi alergijske rekacije
Alergijske reakcije na hranu mogu se očitovati širokim rasponom simptoma; manifestacija djelomično ovisi o dobi, vrsti i količini unesenog alergena, trenutnom imunološkom statusu organizma te paralelnim alergijama odnosno sklonosti hiperreakivnosti.

Nekoliko je najčešćih oblika alergije:
1. Anafilaksa – zahvaćenost više organskih sustava popraćeno simptomima poput oticanja ždrijela, otežanog disanja, jake sekrecije iz nosa, urtikarije i bolova u trbuhu. Moguć je smrtni ishod za koji su čimbenici rizika adolescencija ili mlađa odrasla dob, astma u anamnezi, konzumacija kikirikija, orašastih plodova, ribe ili muzgavaca te neprimjenjivanje adrenalinske terapije.

1a. Anafilaksa uzrokovana tjelovježbom – rijedak poremećaj koji nastane ukoliko se uneseni alergeni (najčešće pšenica) kombiniraju s tjelovježbom. Stoga je potrebno odgoditi bavljenje tjelesnom aktivnošću najmanje 6 sati nakon konzumacije rizičnih namirnica.

2. Urtikarija – crvenilo i svrbež kože uz pojavu urtika (kožnih izbočenja nalik na koprivnjaču ili ubod insekata). Najčešće se javlja nekoliko minuta do sat vremena nakon konzumacije alergena, a možda biti jedna od prvih manifestacija anafilakse pa je potreban poseban oprez i praćenje tijeka.

3. Atopijski dermatitis – iritacija kože, najčešći u dječjoj dobi, kao posljedica konzumacije jaja, mlijeka i kikirikija.

4. Oralni alergijski sindrom – najčešća manifestacija alergije na hranu, znatno češća u osoba koje su paralelno alergične i na pelud – proteini slični peludnim nalaze se i u jabukama, kruškama, breskvama, nektarinama, mrkvi, celeru, višnjama, kiviju, rajčici, bananama i dinji pa uslijed konzumacije tih namirnica usna šupljina i područje oko usta reagiraju oticanjem, crvenilom i svrbežom.

5. Alergijski eozinofilni gastrointestinalni poremećaji – gomilanje upalnih stanica u sluzničkim slojevima organa probavnog sustava dovodi do nastanka simptoma poput bolnog gutanja, povraćanja, refluksa, proljeva, krvi u stolici i epigastričnih bolova.

Dijagnoza i liječenje
Da bi se prevenirao nastanak navedenih simptoma, od kojih neki – osim što su nelagodni, mogu biti i smrtonosni, potrebno je utvrditi preosjetljivost što ranije. U kliničkoj praksi najčešće su korištene slijedeće dijagnostičke metode:
- Kožni testovi - „Skin-prick“ test, Intradermalni test i «Patch» test
- Krvni testovi - RAST (RadioAllergoSorbent Test) i CAP-RAST
- Izlaganje hrani - zlatni standard u dijagnostici suspektne preosjetljivosti gdje još nisu definirani alergeni

Nakon što se dijagnosticira alergijska preosjetljivost na hranu te detektiraju zaslužni alergeni, potrebno je razraditi korake daljnje prevencije manifestacija alergije. Važnosti rane identifikacije alergena govori u prilog i činjenica da preosjetljivost na jedan prehrambeni alergen za sobom često povuče i preosjetljivost na još nekolicinu, a nerijetka je i pojava preosjetljivosti na inhalatorne alergene.

Najbolji i najsigurniji terapijski pristup je eliminacija, odnosno izbjegavanje dotičnih namirnica. Vrlo je bitno pažljivo čitati deklaracije proizvoda, a u situacijama kada to nije omogućeno (ugostiteljstvo, škole…), podrobno se raspitati o sastavu poslužene hrane te eventualnim primjesama. Kontinuirana osobna edukacija temelj je kvalitetne zaštite od nehotimične konzumacije nepoželjne hrane, odnosno njezinih sastojaka.

Od velike je važnosti i primarna prevencija nastanka alergija, koja se može postići već prenatalno. Istraživanja naime govore kako je odličan oblik prevencije isključivo dojenje do 6 mjeseci, te nastavak dojenja uz dohranu do navršenih godinu dana života. U djetetovu prehranu, orašasti plodovi, školjke i riba ne bi se nikako trebali uvesti prije treće godine života.
Također je neophodno, pogotovo ako unutar obitelji postoji pozitivna anamneza alergije na hranu (i alergija općenito), izbjegavati konzumaciju alergene hrane za vrijeme dojenja. To se posebno odnosi na jaja, mliječne proizvode, orašaste plodove, kikiriki i morske plodove.

Alergija na hranu može, ali ne mora biti doživotno stanje. Obično se javlja unutar prve dvije godine života i nerijetko nestaje nakon puberteta i u odrasloj dobi, ovisno o alergenu koji uzrokuje simptome. Ukoliko se, primjerice, radi o kikirikiju i orašastim plodovima, doživotna borba je nažalost čest slučaj, dok alergija na mlijeko i jaja već u adolescenciji često postaje zaboravljeni slučaj.

Osim spontanim izlječenjem, do tolerancije odnosno prestanka hipersenzitivnosti moguće je doći i strateški. Doduše, struje znanstvenika tu su djelomično podijeljene. Jedni tvrde kako se do toga dolazi striktnom eliminacijom alergenih namirnica iz prehrane, te da konzumacija i minimalnih količina može odgoditi razvoj tolerancije.

Drugi se pak priklanjaju principu „hiposenzibilizacije“, odnosno zagovaraju pristup oralnom imunoterapijom gdje se vrlo male količine alergena sustavno lokalno primjenjuju i time smanjuju buduću reakivnost organizma.

Učestalost alergije na hranu varira ovisno o geografskom položaju, a na našim se prostorima procjenjuje da zahvaća oko 6% djece i oko 2% odraslih. Često je rana pojava alergije na hranu znak upozorenja na kasnije izbijanje (ostalih) alergija tijekom života, a alergijskoj prognozi doprinosi i pozitivna atopijska obiteljska anamneza (alergičari u krvnom srodstvu).

U dječjoj dobi alergijske reakcije najčešće su uzrokovane konzumacijom mlijeka, jaja, citrusnog voća, morskih plodova, kikirikija i orašastih plodova, dok u odrasloj dobi prevladavaju kikiriki i orašasti plodovi te riba i morski plodovi. Navedeno potkrepljuje tvrdnju da su neke alergije u pravilu doživotne.

Na svu sreću, danas raspolažemo prilično širokim terapijskim spektrom, što uvelike olakšava borbu s alergijama. Kod već razvijene simptomatske slike – ovisno o njezinoj težini i zahvaćenom sustavu – najčešće se primjenjuje adrenalin i kortikosteroidi (u anafilaksiji), antihistaminici (kao akutna ali i kronična zaštita) te bronhodilatatori (ukoliko dođe do stezanja dišnih putova; najčešće kod inhalatornih alergena ali i kod križnih reakcija s prehrambenim alergenima).

Do nedavno tek koncept iz budućnosti, a sada uvršten u terapiju, pristup u koji se polažu mnoge nade je primjena humanih protutijela IgG razreda. Princip njihovog djelovanja je maskiranje specifičnih receptorna mastocita i bazofila zaslužnih za njihov raspad i „okidanje“ imunološkog odgovora.

Pristupi koji se tek razvijaju uključuju primjenu DNA imunoterapije („DNA cjepivo“) te bioinženjersku imunoterapiju (razvoj namirnica sa hipoalergenim peptidima i proteinima).

Ana-Marija Liberati-Čizmek, dr.med.

Vitamini.hr

Pošalji prijatelju na email
Ključne riječi: alergija,

Komentari