Ako ste se ikada zapitali zašto štucamo, onda trebate znati da štucanje, odnosno štucavica može biti prolazna, trajna (ako traje do dva dana) te dugotrajna.
Prolazno štucanje u životu je doista često te ga svi s vremena na vrijeme iskusimo ovisno o podražaju dijafragme (ošita). Riječ je o kupolastom mišiću smještenom između pluća i želuca koji se spušta kad udahnemo zrak u pluća, a pri izdisaju se opušta te vraća u početni položaj. No, ako mu nešto smeta ili ga nadražuje, dolazi do njezinog nevoljnog grčenja, iznenadnog uvlačenja zraka te zatvaranja glasnica pri čemu nastaje karakterističan zvuk.
Prema trajanju, štucavica može biti prolazna, trajna (ako traje do dva dana) te dugotrajna ako traje do mjesec dana. Pritom su trajna i dugotrajna štucavica vrlo rijetke – ako štucate dan ili dva, svakako se trebate javiti liječniku kako bi se otkrio uzrok.
Trening disanja u maternici
I dok se u odrasloj dobi štucanje promatra kao simptom, posljedica neke iritacije, bolesti, a ne kao aktivnost koja bi u organizmu imala konkretnu funkciju, kod fetusa i novorođenčadi uloga štucanja je itekako važna. Dr. Peter Kahrilas, profesor gastroenterologije i hepatologije s Medicinskog fakulteta Feinberg Sveučilišta Northwestern u Chicagu, objasnio je štucanje kao važnu vježbu respiratornog sustava fetusa.
Naime, u maternici fetus prima kisik putem placente (posteljice), no čim se dijete rodi, njegov ili njezin život ovisi o sposobnosti samostalnog disanja. Da bi to bilo moguće, dišni sustav mora biti uvježban. Štucanje bi moglo poslužiti u tom treningu fetusa izazivajući ponavljajuće kontrakcije mišića koji omogućavaju disanje, sugerira Kahrilas. „To je gotovo poput izometričkih vježbi… Pokušaš udahnuti, no potom zatvaraš dišni put što otežava udisanje“, objasnio je.
Savjeti za samopomoć
Spoznaja o ulozi štucanja u maternici i nakon poroda neće, nažalost, značajnije smanjiti nervozu koju bismo mogli osjetiti kad nas uhvati prolazna štucavica. Ako ste isprobali bakine savjete („drži dah čim dulje možeš“ ili „popij čašu vode“) te vam se nisu pokazali djelotvornima, možda biste kod sljedećeg „napada“ mogli pokušati s nekim od savjeta koje donose britanski NHS (National Health Service) i američki CDC (Centers for Disease Control and Prevention).
Disanje i pokreti tijela
- Udahnite, zadržite dah desetak sekundi, pa potom polako izdahnite. Ponovite postupak tri ili četiri puta zaredom, a zatim napravite pauzu te pokušajte ponovo 20 minuta kasnije.
- Dišite u papirnu vrećicu kraće vrijeme – pritom je važno da ne pokrijete glavu vrećicom.
- Privucite koljena prsima te ih tako držite dvije minute.
- Lagano pritisnite prsni koš; to se može postići naginjanjem prema naprijed.
Jedenje i pijenje
- Grgljajte ledenu vodu.
- Pijte vodu sa suprotne strane čaše – ovu je tehniku teže riječima opisati, no može vam pomoći video. Dakle, napunite čašu vodom do vrha, sagnite se i popijte (koliko možete) vode sa strane čaše koja je suprotna onoj koja vam je najbliža (kad nagnete čašu prema sebi, moguće je da ćete malo vode proliti jer morate piti s „vanjskog“, udaljenog ruba).
- Kapnite u usta nekoliko kapi octa.
- Stavite u usta malo kristal šećera, pričekajte da se otopi te ga progutajte.
- Polako ispijajte vrlo hladnu vodu.
- Jako polako ispijte čašu tople vode do dna, bez uzimanja daha.
- Tanku šnitu limuna stavite na jezik i cuclajte poput bombona.
Ostatak teksta pročitajte na sljedećem linku.
Autor: Vladimira Šimić
Tekst je preuzet s Adiva – savjetom do zdravlja