Trebaju li nas brinuti povišene ili snižene razine kortizola?

Kortizol je steroidni hormon kojeg luče nadbubrežne žlijezde. Jedan je od najznačajnijih glukokortikoida s važnim utjecajem na metabolizam ugljikohidrata, masti i bjelančevina. Sudjeluje i u upalnim procesima i u stresu te tako ostvaruje svoje učinke na brojne organe i organske sustave. Nerijetko ga se i naziva „stresnim” hormonom.

Osim navedenih zadaća koje obavlja, kortizol ima i značajnu imunomodulatornu ulogu, točnije smanjuje aktivnost našeg imunološkog sustava. To svojstvo kortizola iskorišteno je u liječenju brojnih bolesti nizom lijekova iz skupine kortikosteroida.

Mehanizam lučenja kortizola

Njegovo lučenje regulirano je mehanizmom negativne povratne sprege spram adrenokortikotropnog hormona (ACTH), hormona adenohipofize čija je zadaća poticati lučenje kortizola iz nadbubrežnih žlijezda. Specifičnost dinamike lučenja kortizola je njegov diuralni ili cirkadijalni ritam, pri čemu su najviše koncentracije prisutne u jutarnjim satima prilikom buđenja, a najniže koncentracije su najčešće u večernjim satima.

Proces razgradnje kortizola odvija se u jetri, odakle se većim dijelom izlučuje iz organizma putem bubrega, a manjim dijelom preko žučnog sustava dalje prema crijevima.

Kortizol i stres

Da bi se bolje shvatio kontekst uloge kortizola u stresu, prvo je bitno razlučiti pojmove akutnog i kroničnog stresa. U davna vremena akutni porast kortizola događao se u stresnim situacijama, poput suočavanja s neposrednom opasnošću kada nam takav porast daje „dodatnu energiju” za borbu ili bijeg (eng. fight or flight). Tijekom nestašice hrane i u potrazi za istom (akutno) povišeni kortizol značajno pomaže u preživljavanju.

Kronični stres je zapravo ono što najčešće percipiramo kao stres. Vanjski i unutarnji čimbenici (stresori) dovode do poremećaja ravnoteže; ako su prisutni određeno vrijeme, u organizmu se događa prilagodba na neuroendokrinoj, staničnoj i molekularnoj osnovi. Prema tome, poremećaj ravnoteže osnova je za nastanak niza bolesti, kako somatskih tako i mentalnih.

Utvrđivanje razina kortizola

Kod dijagnostičke obrade niza somatskih i mentalnih poremećaja, nerijetko se pacijente uputi, između ostalog, i na vađenje kortizola. Što učiniti kada su vrijednosti kortizola povišene ili čak snižene? Kako interpretirati nalaz? Trebaju li se pacijenti jako brinuti za svoje zdravlje? To su neka od brojnih pitanja i izazova s kojima se liječnici susreću u praksi.

Da bismo postavili točnu dijagnozu ili ispravno išli metodom isključivanja, važno je poznavati bitne karakteristike lučenja kortizola. Prije ikakvog upuštanja u daljnju dijagnostičku obradu, važno je s pacijentom obaviti detaljan razgovor, tj. uzeti iscrpnu anamnezu. Kroz takav razgovor već nam se kroz diferencijalno dijagnostičko promišljanje nameću određene dijagnoze, neke s većom, neke s manjom vjerojatnošću.

Ponekad naizgled banalni detalj može rasvijetliti cjelokupnu situaciju. Primjerice, valja s pacijentom provjeriti je li nalaz kortizola uzorkovan u ranim jutarnjim satima (od 8 do 9 sati), je li dolasku u laboratorij prethodio neki događaj u vidu stresora što bi moglo utjecati na razinu kortizola u krvi. Zatim, spomenimo i to da mnogi ljudi imaju osjećaj nelagode samo zbog boravka u zdravstvenim ustanovama ili im vađenje krvi predstavlja izvor stresa. Zbog svoje dnevne varijabilnosti u lučenju kortizola, interpretacija bazalnog kortizola (uzorkovanog ujutro) ima svoja ograničenja.

Ostatak članka pročitajte na sljedećoj poveznici.

Autor: Božidar Perić, dr.med., spec. interne medicine, subspec. endokrinologije i dijabetologije

Tekst je preuzet s Adiva – savjetom do zdravlja