Kako slina pomaže u očuvanju oralnog i ukupnog zdravlja?

Slina je tjelesna tekućina ključna za očuvanje i održavanje oralnog zdravlja. Važnost sline, nažalost, često ostane nezamijećena sve dok ne dođe do njezina gubitka koji značajno smanjuje kvalitetu života pacijenta.

Oralno zdravlje je sastavnica općeg zdravlja. Bitan je čimbenik kvalitete života koji još uvijek nije dovoljno osviješten kao razlog za provođenje pravilne oralne higijene, po pitanju posljedica štetnosti alkohola i pušenja, stomatološko-protetskog zbrinjavanja od najranije dobi do starosti, a sve s ciljem očuvanja zdravlja usne šupljine do duboke starosti.

Što je zapravo slina i o čemu ovisi lučenje?

Slina je bistra, složena tekućina koju izlučuju žlijezde slinovnice. Predstavlja mješavinu sekreta velikih i malih žlijezda slinovnica te gingivalne tekućine. Skupini velikih žlijezda slinovnica pripadaju po dvije parotidne, submandibularne i sublingvalne žlijezde. Njihovom aktivnošću nastaje oko 95% sline, dok ostatak luče male žlijezde slinovnice koje su smještene u sluznici obraza, nepca, usana i dna usne šupljine. Dnevno se izlučuje oko 500 do 1500 ml sline blago alkalnog pH.

Protok i sastav sline pod kontrolom su autonomnog živčanog sustava i pod utjecajem niza fizioloških čimbenika. Količina izlučene sline varira na dnevnoj razini. Mnogi okusni podražaji, pogotovo kiseli, izazivaju obilnije lučenje sline od njenog osnovnog lučenja. Lučenje sline može se potaknuti ili zakočiti i živčanim signalima iz viših centara središnjeg živčanog sustava. Tako je lučenje sline veće kad čovjek miriše ili jede svoju omiljenu hranu, nego kad miriše ili jede hranu koju ne voli.

Osnovne funkcije sline

Slina se sastoji od više od 99% vode i manje od 1% krutih tvari, najviše elektrolita i proteina. Dvije osnovne proteinske komponente sline su serozni i mukozni sekret. Serozni sekret sadrži ptijalin, enzim za probavu škroba. Mukozni sekret sadrži mucin. Mucin je složena bjelančevina velike viskoznosti koja podmazuje oralnu sluznicu olakšavajući žvakanje, gutanje i govor.

Funkcije sline su:

• podmazivanje i zaštita,
• puferska aktivnost,
• očuvanje zdravlja tvrdih zubnih tkiva,
• antibakterijska aktivnost,
• okus i probava.

Slina stalno oplahuje oralna tkiva, ispire ostatke hrane te održava usnu šupljinu relativno čistom. Prekriva i podmazuje čitavu usnu šupljinu te je važna pri jelu, žvakanju, gutanju i govoru.

Slina ima važnu ulogu u zaštiti zuba zahvaljujući sposobnosti neutralizacije kiselina i antimikrobnim svojstvima. Kada se u zubnom plaku počnu stvarati kiseline uslijed metabolizma bakterijskog plaka te pH padne ispod kritične vrijednosti za nastanak karijesa, dolazi do otapanja minerala i taj se proces naziva demineralizacija.

Većina današnjeg zanimanja za dentobakterijski plak potiče od činjenice da je on jedan od najvažnijih faktora za nastajanje karioznog procesa i parodontne bolesti. Bikarbonati, najvažniji puferski sustav sline, difundiraju u plak i neutraliziraju kisele produkte bakterijskog metabolizma, sprječavajući pad vrijednosti pH i posljedičnu demineralizaciju tvrdih zubnih tkiva.

Velika količina i brzina lučenja sline, zajedno sa žvakanjem, pomaže u uklanjanju šećera i čestica hrane iz usne šupljine. Što je kraće vrijeme čišćenja, kraći je period u kojem je šećer dostupan bakterijama u zubnom plaku za proizvodnju kiselina. Dakle, bitna je funkcija sline njena antibakterijska aktivnost. Slina otplavljuje mikroorganizme i čestice hrane potrebne za njihov metabolizam. Ona sadrži i razne imunološke te neimunološke komponente, predstavljajući prvu crtu obrane pri prodoru mikroorganizama u usnu šupljinu. Također, funkcija sline je početak probave škroba zahvaljujući alfa-amilazi te osiguravanje osjeta okusa otapanjem hrane i njezinim dovođenjem u dodir s okusnim pupoljcima.

Hiposalivacija: smanjeno lučenje sline

Nedostatak sline je čest problem, osobito u osoba starije životne dobi. Kserostomija je subjektivan osjećaj suhoće usta koji nastaje zbog smanjenog lučenja sline ili hiposalivacije. Sama za sebe nije bolest, već je simptom određenih bolesti i stanja organizma. Dijagnoza hiposalivacije temelji se pretežno na kliničkim znakovima i simptomima.

Tijekom hiposalivacije, koja se može vidjeti u osoba koje su zračene u predjelu glave i vrata, oboljelih od Sjogrenova sindroma, pojedinaca koji uzimaju određene lijekove ili su starije dobi i lošeg zdravlja, pronađena je povećana zastupljenost karijesa.

Prevencija karijesa fluoridacijom

Ostatak članka pročitajte Adiva.hr

Autor: Filip Kolenko, dr. med. dent., spec. endodoncije i restaurativne stomatologije