Kako dočekati praznike s osmijehom?

Manje od 10 radnih dana dijeli nas od kraja školske godine. Iako će zadnje školsko zvono uskoro zazvoniti, kraj školske godine mnogim se školarcima i njihovim roditeljima u ovom trenutku čini jako daleko. Rasporedi su pretrpani obvezama i čini se da stalno dolaze nove, a vremena, motivacije i energije sve je manje.

Kraj školske godine za većinu učenika predstavlja stresno razdoblje, opterećenje, pritisak i uznemirenost. Razlozi takvim negativnim stavovima su želja za postizanjem što boljeg školskog uspjeha, velik broj negativnih ocjena, pritisak roditelja, ali i same djece.

Kod većine učenika stres vezan uz školu i školske obveze prisutan je tijekom cijele školske godine, osobito prije pisanja ispita ili ispitivanja gradiva.

Stres ne mora uvijek imati negativan utjecaj, ponekad blago povišena razina stresa može potaknuti učenika na kreativnost i efikasnost, stres može biti čak i motivirajući.

Simptomi stresa kod djeteta

Međutim, na kraju školske godine dolazi do intenzivnije uznemirenosti i stresa koji može imati negativne posljedice te utjecati na fizičko i mentalno funkcioniranje mlade osobe. Osobito su rizična djeca koja nemaju dovoljno psiholoških i tjelesnih sposobnosti da se nose sa stalnim pritiskom.

Sljedeći znakovi mogu ukazati da je dijete pod povećanim stresom:

• učenje i rad bez odmora koji svejedno može biti neučinkovit i rezultirati neuspjehom,
• glavobolje, nedostatak apetita, bolovi u trbuhu,
• lake i česte promjene raspoloženja,
• slaba tolerancija prema drugim osobama,
• teškoće usmjeravanja i održavanja pažnje,
• strah od škole i izbjegavanje odlaska na nastavu.

Izbjegnite greške „s najboljim namjerama“

Na kraju školske godine nisu samo djeca izložena većem pritisku, nego i sami roditelji. U najboljoj namjeri i želji da dijete više motiviraju i roditelji mogu pogriješiti.

Najčešći problem su nerealni ciljevi i prevelika roditeljska očekivanja. U takvim situacijama roditelji često pribjegavaju kazni misleći da će tako djecu više potaknuti na učenje.

Međutim, ovakva metoda može izazvati suprotan učinak. Djeca imaju dojam da se nema smisla truditi jer ionako ne mogu uspjeti.

Ostali neučinkoviti postupci kojima se roditelji najčešće služe su:

• nabrajanje negativnih posljedica ili „strašnih stvari” koje će se dogoditi,
• forsiranje djeteta da počne s učenjem čim dođe iz škole,
• izvršavanje zadataka umjesto djeteta,
• previše kontrole ili stalno opominjanje što se mora naučiti.

Umjesto toga pokušajte:

Ostatak članka pročitajte na Adiva.hr

Autorice: Mr. Andreja Radić, dipl. socijalna radnica, mr. sc. Lucija Sabljić, dipl. defektologinja i mr. sc. Snježana Šalamon, dipl. socijalna radnica, Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“