Od svih posljedica koje donose klimatske promjene, u okviru razmatranja proizvoda ribarstva posebno je važno povećanje prosječne temperature mora.
Ona može dugoročno imati utjecaja na smanjene količine vrsta koje se trenutno prerađuju, pojavu novih vrsta (koje se mogu iskorištavati ili pak predstavljati invazivne vrste bez moguće gospodarske vrijednosti) te kroz utjecaj na sigurnost hrane.
Utjecaj na sigurnost hrane vidljiv je kroz povećan rizik od bakterija roda Vibrio spp. u proizvodima ribarstva.
Ovaj patogen se donedavno povezivao s vrstama iz toplih mora, no njegova pojava u umjereno toplim morima povezuje se s utjecajem klimatskih promjena odnosno povećanjem prosječne temperature mora. Podaci iz svjetske literature ukazuju da je Vibrio parahaemolyticus jedna od najčešćih bakterija uzročnika trovanja hranom proizvodima ribarstva u svijetu, a posebno je važno što se svake godine povećava broj oboljenja. Prema nekim autorima, taj trend će i dalje biti prisutan, upravo kao posljedica klimatskih promjena.
Nove invazivne vrste u Jadranu mogu negativno utjecati na populaciju autohtonih vrsta te imati negativne socio-ekonomske posljedice. No neke je nove vrste moguće iskorištavati. Da bi se nova vrsta koristila za prehranu ljudi i stavila na tržište, potrebno je odrediti njezinu sigurnost te rok trajanja, fizikalno-kemijske i tehnološke karakteristike, kao i senzorska svojstva. Što se tiče upotrebe takve vrste za preradu, i veliki broj drugih kriterija trebalo bi zadovoljiti kao primjerice da je ima u dovoljnim količinama. Moraju se poznavati i ribolovne značajke vrste (spolni ciklus i varijacije kemijskog sastava tijekom godine) te mora biti isplativa za preradu u proizvode interesantne potrošačima.
Srdela golema je primjer vrste koja nije autohtona no nastanila je područje Jadrana. Prije deset godina, naši znanstvenici napravili su prvo od istraživanja za procjenu mogućnosti iskorištavanja ove vrste, a to je procjena njenih biološko – ribolovnih značajki.
Utvrđeno je da se mrijesti tijekom ljeta te da neposredno prije početka mrijesta ima najviše udjele masti, a najmanje vode. Kako joj samo ime govori, veća je od srdele, te je najveća dugačka 32 cm, prema istraživanju uzoraka iz Jadrana iz 2010. godine.
Detaljna analiza kemijskog sastava nije provedena u nas, ali drugi znanstvenici iz mediteranskih zemljama utvrdili su visoke udjele omega-3 masnih kiselina, što se i očekuje jer se radi o pelagijskoj, plavoj ribi. Okusom se ipak smatra inferiornom u odnosu na komercijalne plave ribe i ne postiže visoku cijenu. No to ne znači da se ne bi mogla iskorištavati u druge svrhe, primjerice prerađivati u dimljene proizvode ili paštete, što se već i pokušalo. Od drugih vrsta koje se pojavljuju ili šire svoj areal rasprostranjenosti po Jadranu, u znanstvenoj literaturi češće se navode različite vrste kirnji i izrazito invazivna vrsta – strijelka skakuša. Kirnje nema u dovoljnim količinama za preradu, no naši znanstvenici smatraju da bi se strijelka skakuša mogla uzgajati.
Autor: prof.dr.sc. Sanja Vidaček Filipec
Ostatak teksta pročitajte na službenoj stranici projekta Riba Hrvatske - jedi što vrijedi.
