Dvije ekološki i ekonomski najznačajnije male pelagične vrste riba su srdela, Sardina pilchardus i inćun Engraulis encrasicolus. Široko su rasprostranjene po cijelom Jadranskom moru, kao i u Sredozemnom bazenu i duž područja sjeveroistočnog Atlantskog mora.
Poznate su kao kratkotrajne i brzorastuće ribe s produljenim vremenom mrijesta, tijekom kojeg imaju tendenciju višekratnog puštanja svog reproduktivnog materijala.
Zbog svoje važnosti u globalnom ribarstvu te nutritivne vrijednosti, sitna plava riba, a pogotovo porodica srdelki (Clupeidae), smatra se najvrjednijom porodicom ribljih vrsta na svijetu. Ribolov male plave ribe kao i rukovanje ulovom kroz kontinuitet vremena u određenim intervalima dobivalo je snažne impulse u promjenama načina ribolova, od ulova do skladištenja i prerade. U prvim danima ribolova, pa do Drugog svjetskog rata, većina komercijalnih ribara imala je tržište za samo nekoliko vrsta riba.
Kao rezultat toga, vrste opreme i metode koje su koristili bile su vrlo selektivne i po vrsti i u odnosu na veličinu ulovljene ribe. Većina ribarskih brodica bile su jednonamjenske jedinice koje su ribolovile praktički jednu vrstu ribe iznad određene veličine unutar iste vrste. Situacija u vezi s ribolovnim naporom radikalno se promijenila nakon rata kao rezultat napretka u ribolovnoj tehnologiji, zajedno sa znatnim rastom i diversifikacijom ribarskih tržišta. Danas, dvije vrste ribolovnog alata (mreža potegača i plivarica) vrši većinu ulova ribe u većini zemalja umjerenog pojasa.
Tradicionalni način ribolova obalnim mrežama potegačama zamijenio je ribolov brodovima s okružujućim mrežama – plivaricama što je unijelo svojevrsnu revoluciju u ribolovu jer se, sa statičkog načina očekivanja većih plova ribe uz obale kao i traženja na uskim ograničenim mjestima, prešlo na značajnije migracije u traženju ribe. Svakako tu je pomoglo korištenje jakih izvora umjetnog svjetla te elektronskih naprava – sondera i sonara koji su učinili da riba postane „vidljiva“.
Srdele u Jadranskom moru obično se mrijeste od početka listopada do kraja travnja.
Vrhunac mrijesta srdele, koji uglavnom ovisi o okolišnim parametrima (temperatura, …) događa se između studenog i veljače. Jedinke spolnu zrelost mogu postići pri totalnoj dužini već od 7,0-8,0 cm. Na temelju članka 12. stavka 1. točaka 1., 7. i 8. Zakona o morskom ribarstvu (»Narodne novine«, br. 62/17 i 14/19), a u skladu s Uredbom Vijeća (EU) 2019/124 od 30. siječnja 2019. donesen je Pravilnik o ribolovnim mogućnostima u gospodarskom ribolovu na moru okružujućom mrežom plivaricom – srdelarom (Urednički pročišćeni tekst, „Narodne novine“, broj 18/19, 101/19, 115/19, 16/20, 28/20 i 84/20), prema kojem u cijelom ribolovnom moru Republike Hrvatske razdoblje redovite zabrane ribolova plivaricom “srdelarom” jest u razdoblju od 24. prosinca u 12:00 sati do 31. siječnja u 24:00 sata.
Prerada ribe se prethodnih godina zasnivala na soljenju i sušenju da bi snažan zamah industrije krenuo s počecima konzerviranja ribe u konzerve te preradom „free flow“ brzim smrzavanjem. S prerađivanjem kao i značajnijim okvirima direktne konzumacije svježe ribe potreba za podizanjem kvalitete ulova je sve značajnija. Tijelo većine malih pelagičnih vrsta riba je osjetljivo i krhko te se sastoji od mekog tkiva i tanke kože. Fizičku zaštitu ribi pružaju male ljuske koje pokrivaju gotovo cijelo tijelo i sluz koju stvara njihova koža. Ljuske i sluz lako se gube manipulacijom ili dodirom s ribolovnim alatima, ostavljajući kožu izloženu infekcijama bakterija, gljivičnim bolestima ili vanjskim parazitima.
Oštećenja ribe pri ulovu mrežom plivaricom su česta pojava što može rezultirati jačim tempom oksidativnog procesa tkiva, a time i padom tržišne kvalitete ribe. Smanjenje oksidativnog propadanja lipida u tkivu tijekom prerade i skladištenja vrlo je važno za isporuku sigurnih i zdravih proizvoda.
Sitna plava riba je vrijedan izvor hrane zbog svoje visoke hranjive vrijednosti i esencijalnih hranjivih sastojaka poput dugolančanih omega-3 masnih kiselina – dokozaheksaenska (DHA) i eikosapentaenska kiselina (EPA), vitamina topivih u mastima (E i D) te udjela visokovrijednih i lako probavljivih proteini. Omega-3 masne kiseline vrlo su osjetljive na oksidaciju što rezultira gubitkom prehrambene kvalitete i stvaranjem oksidacijskih produkata što negativno utječe na prihvaćanje potrošača.
Ostatak teksta pročitajte na službenoj stranici projekta Riba Hrvatske - jedi što vrijedi.
Autor teksta: Daniel Matulić (Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet)
